Šćuricev blog mažoretkinja je teško prepričati: Piše tračeve, o Jugi, komunizmu, bandama...

Internetski blog Zagrebačkih mažoretkinja Alena Šćurica pravi je literarni biser - na njemu nisu samo obavijesti mažoretkinjama o treninzima i nastupima, podaci o osvojenim medaljama i Zagrebačkim mažoretkinjama općenito, već su nas, prije svega, na tom blogu osvojile stalne rubrike. U jednoj od njih, naziva "Vratimo duh Zagreba", Šćuric mažoretkinjama i njihovim roditeljima, svekolikoj javnosti, prepričava svoje doživljaje iz mračnog komunizma.

Postoji i "Trač korner" u kojem se, primjerice, članice obaviještava da neka djevojka, imenom i prezimenom,  ima novog dečka i da se zaljubila. Sve, dakako, u šaljivom tonu. Svakako je važna i rubrika naziva "Purgerska špreha" u kojoj se djevojke uči starom purgerskom vokabularu. Primjerice, u jednoj od tih rubrika navode se "pogrdni nazivi za nacije, vjere, rase, orijentacije".

"Neke su simpatične i zapravo deminutivi (Čedo), a neke jako uvredljive (npr. Crnčuga). Digić = Talijan, Čifut = Židov, Srbić, Čedo, Četnik = Srbin, Cigić, Šaban = Cigan, Rom, Bosanđeros = Bosanac, Mujo, Suljo, Haso i Fata = „jedina“ bosanska imena, Šipuš, Šiptar = Albanac, Janez = Slovenac, Švaba = Nijemac... Čoban = tko je došao iz brda (Bosanci, Ličani, Imočani, Hercegovci, Dalmatinska Zagora, Dalmoš, Tovar, Blitvar = Dalmatinac, Likota = Ličanin...Uglješa, Mrki, Zgoreli, Crnčuga = Crnac, Muslić = Musliman, Komunjare = Komunisti, Derpiči, Buzoranti, Lejzbače = Homoseksualci, Dvocjevka = Biseksualci, Transiči = Transeksualci...", integralno prenosimo popis sa bloga, bez ispravljanja pravopisnih grešaka. 

A sad malo obračuna s Jugoslavijom, čestom temom na blogu. 

"NNNI ili Ništa nas ne smije iznenaditi je bila jedna od megagluposti socrealizma. Na tim vježbama smo trenirali kako se oduprijeti unutarnjem ili vanjskom neprijatelju koji nas je okupirao, ili kako postupati u elementarnim nepogodama. Glupost je bila to što su sve te vježbe bile namještene i uvježbane tako da bi sve izgledalo savršeno prema drugovima iz komiteta koji su redovno dolazili pratiti provođenje vježbi. Pa su rezultati bili više nego fascinantni. Mi ko klinci smo u razredu dobili profesora koji je bio „okupator“, pa smo imali naputak da budemo nemirni, da ga provociramo, ne slušamo, mrcvarimo… To je bila naša komunistička dužnost, u kojoj smo opako uživali.., kaže jedan od tih blogova. 

U drugome, posvećenom 80-ima, ovako stoji: "Nisu to bila baš najsretnija vremena, te osamdesete. Svaki kvart u Zagrebu imao je svoje kvartovske ekipe, zapravo zvali smo to kvartovske bande. Ekipa u tim bandama nije bila baš najnormalnija jer im je glavna preokupacija bila nekog razbit, pošorat se sa drugom bandom, nešto opljačkat ili napravit neki rusvaj. Kvartovske bande su vladale u svojim kvartovima. Lokalnoj ekipi bi povremeno opalili kakvu šljagu ili šamarčinu, ili bi nam oteli lovu. Prodavala je ta ekipa i cigle, o čemu smo nedavno pisali. Kvartovska banda je odlučivala može li netko iz drugog kvarta hodati sa curom iz kvarta. Najgori primjer je bio u Prečkom gdje su idioti objesili dečka iz drugog kvarta jer je hodao sa curom iz Prečkog. Kvartovska banda je bila vrh vlasti u kvartu...". "Moja malenkost nije pripadala ni jednoj bandi, ali...", piše u blogu.

"Moja malenkost nije pripadala ni jednoj bandi, ali sam bio u društvu sa ekipom iz Gornjeg Vrapča (tamo mi je bio najbolji frend), pa me to štitilo kad sam išao gradom. Naime, kako je Gronjevrapčanska banda bila jedna od najopakijih nitko me se nije osudio dirati kad bi me pitalo iz kojeg sam kvarta. Uzgled na Gornje Vrapče milicija nije smjela doći jer bi nastradali, pa se tamo potpuno slobodno pjevalo „Ustani bane“ i „Vila Velebita“, te skandiralo Hrvatskoj, integralna je verzija tog bloga.

Slijedi još malo školice o komunizmu, bitne za nastupe i karijeru mažoretkinja: 

"A mi neki koji smo bili nacionalisti, i čiji starci nisu bili u komunistima, imali smo doma supervrijedne ploče, singlice, bez oznaka, samo bijeli papir bez ičega sa obije strane. Sa jedne strane je bila Ustani bane, sa druge Oj ti Vilo Velebita. Budnice koje se nije smjelo slušati su bile: Ustani bane,  Vilo Velebita, Još Hrvatska ni propala, Evo zore, evo dana (evo Jure i Bobana), Puška puca (za to se išlo direktno na Goli otok), Tvoja zemlja (Vice Vukov), Marjane Marjana u originalnoj izvedbi (sa „I još jedno slovo, ime Isusovo“)..."

"MOŽEMO MI I BEZ TEBE JUGOSLAVIJO" naslov je još jednoga bloga u istom, jugo-glazbenom tonu. Pa kaže: "Te 1990. bila je popularna jedna pjesma koja se pjevala na muziku jugoslavenske „bratstvo i jedinstvo“ pjesme „Od Vardara pa do Triglava“ i svi smo je pjevali te i iduće godine, a išla je „Pu*i kur** ko te j*be, možemo mi i bez tebe. Jugoslavijo, Juuugoslavijo!“, stoji na blogu Zagrebačkih mažoretkinja Alena Šćurica.

Iz rubrike "Trač korner" izdvajamo: 

"FINO MI GA SMJESTILI. Naša predvodnica...i još četiri mažoretkinje su mi ga fino smjestile. Rekle su mi da ... ima novog dečka. Reko, napokon. No, rekli su da je momak crnac. No, tu sam malo stao, ono bogte. OK, ma nek je, ali ...? Pa jel ona zna što će joj tata napravit, koje problem bi mogla imati u zadrtoj Hrvatskoj... I tako ja nasjeo, zovem..., velim "malička pa ti si sa crncem". A ona nema pojma što ja pričam. Reko, laže me, neće da se zna. Da bi na koncu ispalo da su mi... i ostale fino smjestile i da to uopće nije istina. Svaka čast. Respect!, piše u blogu. Mi imena djevojaka, za razliku od autora, nećemo objaviti. 

Ili: "Naša mažoretkinja 1. formacije ... nam se zaljubila i ima novog dečka!", valjda je važna obavijest za ostale djevojke i roditelje, s imenom i prezimenom dotične djevojke. Uz "smajlić" na kraju. I naslov pisan tiskanim slovima.

Ima još jedna: "Naša mažoretkinja S1A sastava...je doživjela dvije spačke tima. Prva se desila na povratku iz Zračna luke (doček Svjetsko rukometno prvenstvo). ... zaspala, mi se dogovorimo i na tri-četiri ja naglo zakočio, a sve četiri cure zavrištale. Ljudi kad je... skočila do plafona". 

Recentno, Šćuric na svome blogu zahvaljuje svima na podršci. 

"Drago mi je da svi znate da nisam takav kako anonimne osobe pokušavaju prikazati i da Vaša djeca nisu imala negativna iskustva sa mnom ni na treninzima, ni na koncertima, ni na ljetnom kampu. Budite sigurni da će tako biti i dalje. A mi se ne damo i borit ćemo se za svoj tim. Ovo će proči, jako brzo proči. Hvala Juniorskom 1A sastavu koji mi je danas izbacio suze na oći kada su sve dotrčale do mene i zagrlile me kada sam ušao u dvoranu, te mi svakak dala osobnu poruku. Jako mi to puno znači i to me tjera da ustrajem..." prenosimo integralnu zahvalu, također s pravopisnim pogreškama.  

Kako su nam uz uvjet anonimnosti rekli neki od roditelja mažoretkinja, često su se zgražali nad sadržajem bloga. Kako je bilo i negativnih komentara na te napise, kažu, u nekom se trenu komentirati više nije moglo...