Neka nova pandemija u svakom trenu može početi u svijetu
Prije pet godina proglašena je pandemija zbog koronavirusa: 'Nove bolesti prijete stalno...'
Još u drugoj polovini 2019. godine počele su se polako diljem svijeta širiti vijesti o misterioznom virusu koji su pojavio u Kini. Ljudi su zbog njega obolijevali od teških respiratornih infekcija, i krajem te godine ustanovljeno je da je riječ o novoj vrsti koronavirusa koji je dobio ime SARS-CoV-2. Nitko u tim trenucima nije slutio da će se virus s tržnice u gradu Wuhanu proširiti globalno te prouzročiti dugotrajnu pandemiju koju je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) službeno proglasila 11. ožujka 2020. godine.
Danas, pet godina kasnije, prisjećamo se kako situaciju u Kini isprva nismo doživljavali kao nešto što će dotaknuti i naše živote, ovdje, na drugom kontinentu. No kao što su medicinski stručnjaci i znanstvenici često isticali, virusi ne poznaju granice i putovnice, pa je prvi slučaj zaraze koronavirusom u Hrvatskoj zabilježen u Zagrebu u veljači 2020. kod mladića koji je prethodno boravio u Italiji. Epidemiju je Ministarstvo zdravstva u Hrvatskoj proglasilo na isti dan kad i WHO svjetsku pandemiju, i do 19. ožujka imali smo više od stotinu oboljelih. Prvi smrtni slučaj zabilježen je u Istri.
Život nam se doslovno okrenuo naglavačke, zavladao je strah, a s obzirom da se o virusu nije znalo mnogo to se u javnosti nadomještalo špekuliranjem. Krenule su restrikcije i dotad neviđena pravila, pa smo s pandemijom morali usvojiti i posve nove obrasce ponašanja koji su nam prilično teško padali. Djeca su nastavu pohađala online i bila zakinuta za druženje s vršnjacima, maske, dezinfekcijska sredstva i jednokratne rukavice postali su nužni, i krenulo je nešto za što smo tada prvi put čuli – lockdown. Zatvoreni su kafići i restorani, zaustavila su se druženja i događanja, i zarobljeni u vlastitim domovima pucali smo po šavovima. Firme i obrti su se zatvarali, a ljudi ostajali bez posla. Istodobno, svjedočili smo zastrašujućim informacijama o teško oboljelima i bolnicama krcatim ljudima na respiratorima koji su svakodnevno umirali.

Prvi val, drugi val, komorbiditeti, respiratorne insuficijencije, ljudi iz stožera koji daju izvještaje o svemu što nas je snašlo... Sve to postala nam je svakodnevica u situaciji koju su mnogi nazivali "novo normalno". Iako ničeg normalnog nije bilo u danima kad su ljudima umirali roditelji, djeca, braća, sestre, supružnici, prijatelji... U prosincu 2020. u Hrvatsku su stigle prve doze cjepiva protiv Covida, no odaziv je bio (i ostao) iznenađujuće loš. Jer pandemija je iznjedrila i najveću infodemiju ikada, odnosno, poplavu lažnih i neprovjerenih informacija koje su ljude zbunjivale, a svojevrsni pokret otpora protiv cijepljenja na društvenim mrežama bio je vrlo snažan. Pa su mnogi radije vjerovali neprovjerenim informacijama nego znanosti, zbog čega nikad kao nacija nismo postigli dodatnu procijepljenost, i u Hrvatskoj je tijekom pandemije od Covida umrlo čak 18.213 ljudi. U HZJZ-u su nam potvrdili da je cjepivo i dalje dostupno svima, ali se praktički nitko više ne cijepi. Tek povremeno se sporadično pojavi netko zainteresiran.
Kakva je situacija sada, i što nam je možda najveća prijetnja u budućnosti, pitali smo izv. prof. dr. Iliju Brizića, stručnjaka za razumijevanje virusne patogeneze i imunološkog odgovora na infekcije s Medicinskog fakulteta u Rijeci.
- Virus SARS-CoV-2 i dalje je posvuda. Nije posve sezonalan, iako se više širi zimi, a generalno više ne predstavlja takvu opasnost jer smo stekli imunitet koji sprječava teške kliničke slike. No virus i dalje evoluira. Trenutno postoji nekoliko varijanti koje znanstvenici prate, međutim to više nije toliko javno eksponirano. SARS-CoV-2 je virus koji se brzo mijenja, ljudi i dalje od njega umiru, ali naravno puno manje. Što se cjepiva tiče, bez obzira na veliki pad interesa postoje skupine ljudi koje bi se trebale cijepiti protiv COVID-a, poput, primjerice, starijih i onih s teškim komorbiditetima – kaže izv. prof. dr. Brizić.

Što se tiče mogućih budućih pandemija, izv. prof. dr. Brizić kaže kako su one uvijek izvjesne, baš kao i ova koju smo nedavno proživjeli. Ljudi od pamtivijeka žive zajedno virusima, te ih je u prirodi ogroman broj koji potencijalno mogu zaraziti životinje ili ljude. Znanstvenici su složni da je gripa na vrhu kada pričamo o tome koji bi virus mogao sljedeći dovesti do pandemije. Također, opasnost predstavlja i skupina koronavirusa, o čemu najbolje svjedoči činjenica da su čak tri nova koronavirusa počela inficirati ljude u zadnjih dva desetljeća, ali i novija istraživanja koja pokazuju da se u šišmišima nalaze i nove vrste tih virusa koje mogu inficirati ljudske stanice, odnosno imaju potencijal prijeći na ljude. Uz to, ističe izv. prof. Brizić, postoji cijeli niz virusa koju predstavljaju opasnost značajnog širenja u populaciji, poput primjerice majmunskih boginja.
- Kao poseban problem bih istaknuo to što veliki broj ljudi izbjegava cijepljenje, i već dulje vrijeme svjedočimo problematičnom otporu protiv cijepljenja, pa je sve veća vjerojatnost da ćemo imati značajnih problema s virusima za koje smo mislili da više neće biti javnozdravstveni problem. To je iznimno opasno. Ospice su dobar primjer, jer je u njihovom slučaju riječ o bolesti kod koje je nužna procijepljenost veća od 90 posto da se ne bi proširila epidemija u nekom žarištu – tumači izv. prof. Brizić dodajući da nitko sa sigurnošću ne može reći koliko dugo ćemo biti mirni bez nove pandemije, jer tu su, nažalost, i klimatske promjene koje olakšavaju širenje nekih virusa.

No iz pandemije je proizašlo i nešto pozitivno, pa u tom smislu izv. prof. Brizić kaže da je znanost tijekom tog perioda mnogo naučila i da će prikupljene informacije biti od goleme koristi za daljnji znanstveni napredak. Uz sve to sad imamo i dostupna mRNA cjepiva koja su se intenzivnije počela koristiti tijekom pandemije. Prednost ove tehnologije, u odnosu na tradicionalne tehnologije, je da se može iskoristiti za brzi razvoj cjepiva protiv novih virusa.