Karlovačka udruga ima boravak s radionicama za djecu s poteškoćama, da njihovi roditelji mogu obaviti kupovinu, otići liječniku... Ministarstvo socijale cijelu godinu nije raspisalo natječaj za projekte poput njihovog
Pomažu djeci s poteškoćama: 'Frendofon je naš mali raj, pomozite nam da ga zadržimo'
Uz vijugavu cestu od Karlovca prema Donjim Stativama, skrivena iza zavoja nalazi se jedna mala škola. Drvena izvana, zelenih zidova iznutra, ova je kućica posljednjih nekoliko godina pravi mali raj za zajednicu koju okuplja udruga Frendofon. U petak poslije podne dočekala nas je vesela družina. Mara, Edi, Sarah, Josip, Andrej, Elizabeth, Martina i Dada taman su počeli pripremati pizzu. Bio je dan za domaćinstvo, što znači da će ekipa mijesiti tijesto, mazati umak, slagati sir i šampinjone, prevrtati tanjure...

'Roditelji sad mogu liječniku...'
Ovo je jedinstvena zajednica ne samo u Karlovcu. Udruga Frendofon još od 2018. godine organizira radionice, te poludnevni boravak za djecu s poteškoćama. Osim što to njima znači okruženje u kojem slobodno, kreativno i kvalitetno provode vrijeme, za njihove roditelje to znači izuzetno vrijednih nekoliko sati u danu. Sati u kojima mogu odraditi brojne poslove koje često uzimamo zdravo za gotovo - otići u trgovinu, na liječnički pregled, pa čak i običnu kavu. Poludnevni boravak odvija se u popodnevnim satima, tijekom školske godine od 13 do 19 sati, kad sve obavezne i javne institucije završe s radom, a ostali prostori i igraonice, nažalost, za ovu dječicu nisu prikladni. Tijekom praznika rade od jutra, od 8 sati, kako bi prihvatili klince ako roditelji idu na posao.
- Mi smo na raspolaganju klincima i roditeljima po potrebi, boravak i postoji zbog toga što roditelji nemaju kamo s djecom. Oni ne mogu odraditi neke najosnovnije životne stvari, ne mogu ni otići liječniku - govori nam Nina Kapitanić, suosnivačica Frendofona s Jasminom Kundić.
Njih dvije upoznale su se kad su im djeca krenula u vrtić. Obje su majke djece s poteškoćama i svakodnevni problemi potaknuli su ih na ideju o dnevnom boravku. Uskoro su im se pridružile Danijela i Snježana. Njihova djeca imaju različite dijagnoze, no njihovi roditelji imaju iste probleme. I stoga su mame odlučile - idemo nešto napraviti zajedno.

'Mogli smo na pogreb zajedno...'
- Otkako možemo dovesti naše cure ovdje, suprug i ja smo prvi put od njihova rođenja uspjeli zajedno otići na pogreb. Jako mnogo nam znači Frendofon. Jana i Mara su prerano rođene, dugo su provele po bolnicama. Jana ima cerebralnu paralizu. S njom je već teško ići u trgovinu, ima velika kolica. Osim toga, njih dvije imaju već 12 godina, nije smisao da sve vrijeme provode s nama, ne želimo da budu izolirane. Otkako smo ovdje, djeca su nam se preporodila, a i mi. Dovoljno je da imaš sat vremena za otići u kupovinu i na kavu - govori nam Danijela.
Promijenile su nekoliko lokacija da bi se u kolovozu 2023. smjestile u prostoru lokalne bivše škole. Unajmljuju je od Grada Karlovca, te organiziraju poludnevni boravak pet radnih dana u tjednu.

Zlata vrijedni roditelji volonteri
- Trenutno imamo 26 klinaca, većinom školske dobi, koji dolaze kako kome treba. Trenutno imamo zaposlenu dječju psihologinju Moniku, završava edukaciju za terapiju igrom, ona je glavna u smislu da se sve što rade ima učinak terapijskog rada. Asistent Martin, koji je po struci slikar i grafički dizajner, što je sjajna kombinacija jer je toliko kreativan i smišlja najluđe projekte. Maja, administratorica i asistentica. Sve ostale rupe pokrivamo volonterima. Imamo stalne volontere iz grupe roditelja, bez njih ne bismo mogli djelovati ovako dugo - pojašnjava nam Nina.
Svaki dan je druga radionica - glazbene radionice vodi glazbeni centar Buka, pričaonice organizira dječja knjižara Knjiguljica, likovne radionice vodi Martin, domaćinstvo, vrtlarstvo u prekrasnome vrtu pored kuće.
- Oni uživaju u svemu, i toliko se u sve uključe i predaju da je to divno. Morate računati na to da su njihovi roditelji već umorni od borbe, svega, kad uzmete klinca koji ima 14 godina i da je ta bitka sa sustavom i svim krenula otkad je rođen, oni nažalost nemaju više ni energije ni živaca raditi s njima svakodnevne stvari. Ovo što ovdje rade doma nemaju prilike raditi - govori nam Nina.

Neizvjesno financiranje
Udruga sve ovo financira uglavnom iz projekata. Grad Karlovac i Karlovačka županija daju im 12.000 eura godišnje, što pokriva dio troškova, no za sve ono što odrađuju potrebno im je puno više, od plaća, materijala, održavanja prostora itd. Pritom, neprocjenjiv je entuzijazam svih u udruzi, kao i roditelja koji su itekako svjesni koliko je ovo jedinstveno mjesto za njihovu djecu. Pritom, kažu, ne dolazi u obzir da će uvoditi naknade ili članarine za korisnike, jer će se onda izgubiti smisao udruge. Nina i Jasmina ističu ogromnu pomoć susjeda koji im dovlače ogrjev, popravljaju ogradu, stalno posjećuju i sjajno su ih primili.
Uz svakodnevni posao, odradili su i niz edukacija za zaposlene i volontere, da imaju temeljna znanja u radu s djecom. Pritom ih neprestano zovu i iz drugih županija i gradova da i kod njih organiziraju podružnice. Za to, nažalost, nemaju kapaciteta, ali svima rado pomažu savjetima kako započeti slične projekte.
No unatoč toliko važnom radu, dosad im je bilo nemoguće dobiti redovno financiranje. Pokrivaju se projektima koje raspisuju ministarstva, EU fondovi, druge institucije. Županija im je još 2023. dala licencu za pružatelje socijalne usluge poludnevnog boravka za djecu s teškoćama u razvoju. To im je omogućilo da sudjeluju u javnim pozivima Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, te su se s tim novcem uspjeli pokrivati 2023. No, kako to biva s birokracijom, Ministarstvo u 2024. godini nije izdalo niti jedan jedini javni poziv.

Niti jedan javni poziv
- Kontaktirali smo ih cijelu godinu, obećavali su da će raspisati natječaj no nisu. Ostali smo bez ikakvog financiranja, ono što dobivamo institucionalno od Grada i županije nije dovoljno. Minimalno nam treba jedan psiholog i dva asistenta na plaći i ne možemo od tih ljudi očekivati da rade volonterski. 2025. godina je već krenula, a mi nemamo nikakvog odgovora iz Ministarstva. Mi smo svjesni da se država neće prihvatiti ovakvog posla, nemaju ni kapacitet, ni ljude, no zašto ne pomognu projektima poput našeg - govori nam Jasmina.
Zbog toga je Frendofon pokrenuo kampanju za prikupljanje donacija kako bi prebrodili teško razdoblje. Sve detalje o kampanji nalaze se na njihovoj Facebook stranici.
Ipak, unatoč svim problemima, u Frendofonu nitko ne skida osmijeh s lica.
- Općenito funkcioniramo tako da volimo i da nam roditelji dolaze, da se osjećamo opušteno. Prvo što ljudima kažemo, želimo da se tu osjećate kao kod kuće, opušteno i prijateljski. A volonteri nam svi govore istu stvar: Svi imaju svoje poslove, priče, probleme, ali jedino ovdje nemaju problema i stresa. Ovdje je pozitivna energija, važna su samo ta djeca - zaključuje Nina.