Pokopan Željko Karoglan Apač: 'Zadnja zapovijed bila mu je da pogreb bude bez vojnih počasti'

Tužno su brecala zvona dok se rijeka ljudi slijevala u Zmijavce na groblje Svih Svetih gdje je u utorak pokopan hrvatski branitelj Željko Karoglan Apač.

Upravo on je, sa svojim suborcima 5. kolovoza ratne 1995. prvi tenkom pobjedonosno ušao u oslobođeni grad Knin slaveći veličanstvenu vojno redarstvenu akciju Oluja. Od početka se uključio u borbeni sektor gdje je kao pripadnik legendarne 3. imotske bojne, 4. gardijske brigade HV prošao sva ratišta. Nekoliko puta ranjavan uvijek se vračao na prvu crtu obrane domovine.

Njegovi suborci i danas su ponavljali kako je kao kao zapovjednik onih koji su uvijek bili ispred svih kao obavještajno izvidnički dio dobivao i bez pogovora izvršavao sa svojim ljudima najteže zadatke.

- Gledao je neprijatelja u oči i nije se bojao, ni granata, ni smrti. Bila nam je čast biti rame uz rame s Apačem - i danas su nam govorili njegovi suborci koji su Apaču došli odati posljednju počast.

MEZIMICA IZ IMOTSKE KRAJINE 'Ovu malu kornjaču sam spasio od rata prije 30 godina. Geleri su joj ostavili 'pečat' na oklopu'

Za njega kao zapovjednika uvijek je vrijedilo "Za mnom", pazio je na svoje suborce koji su se danas uz mnoštvo drugih došli oprostiti od čovjeka kojemu je uz njegovu obitelj jedina iznad svega bila slobodna Hrvatska.

- Bio je čvrst kao stijena, nepokolebljiv i odvažan, uvijek prvi, pazeći na svoje suborce - rekli su nam pripadnici 3. imotske bojne.

Onako kako je i živio, skromno, poštene i čestito do zadnjeg je dana vjerovao u sutra. Preminuo je od posljedica teške bolesti u 61. godini života u svojim rodnim Zmijavcima u zaseoku Karoglani okružen svojom obitelji, suprugom, kćerima i sinom koji je u utorak ispraćajući svog oca uz lijes čvrsto u ruci držao stručak poljskog cvijeća ubranog po livadama njegovih doca i pristava u rodnom zaseoku Karoglani.

Apačeva zadnja zapovijed svojoj obitelji bila je crkveni sprovodni obred bez vojnog ispraćaja i počasti.

- Skromno živio, junački se borio, skromno želio i otići na 'onaj svijet'. Zašto, pitamo se? Svi osjećamo, a nitko to da prevali preko usana. Ovo je, po meni, njegova velika šamarčina iz groba političkim elitama koji su ponizili žrtvu Domovinskog rata i sve što je nekada vrijedilo u Lijepoj našoj. Istina je voda duboka - rekao nam je jedan od hrvatskih branitelja.

Špalir kojeg su svojim tijelima i danas stvorili Apačevi suborci bilo je sve što je ostalo iz slavnih dana borbe za slobodnu Hrvatsku. Pokoji političar koji se u mnoštvu našao kao da se izgubio u ogromnoj količini boli i tuge za herojem Domovinskog rata za kojim tuguje Imotska krajina i Dalmacija.

SUBORCI TUGUJU Preminuo heroj Domovinskog rata: 'Apač je bio baš kao Apač, uvijek prvi. Hrabar i jedinstven'

- Zbogom k'o tiha molitva, suza za kraj i oproštaj. Na suvoj grani bili cvit, nemoj me zaboravit - stihovi su pjesme uz koju je Apačev lijes sa izmorenim tijelom heroja položen u zemlju koju je neizmjerno volio baš kao i još stotine hrvatskih branitelja koji su onda kada je trebalo znali gdje im je stajati, na braniku domovine.