'Pobuna' u HDZ-u: Je li Andrej Plenković na Primorcu slomio zube i oslabio premoć u stranci?

Svatko voli dobru pobunu u HDZ-u.

Anonimnu, skrivenu, oportunističku, plašljivu, punu neimenovanih izvora i prikrivenih optužbi. Ali svejedno pobunu.

One obično dolaze nakon izbornih poraza, a sada se jedna od tih pobuna ukazuje u medijima nakon debakla Dragana Primorca, a mnogi kažu Andreja Plenkovića, na predsjedničkim izborima. HDZ svojim vođama oprašta sve, osim poraza.

Premda na izborima nije izgubio HDZ, jer je Primorac bio nestranački kandidat, premda nije izgubio Plenković, koliko god je on kumovao tom i takvom porazu, premda vladajuća stranka nije izgubila ništa što već nije imala, niti je taj poraz - sam po sebi - došao iz vedra neba.

No HDZ je dobio šamar, vritnjak, ponižavajuću poruku čak i od vlastite biračke baze koja se ne samo da se nije udostojila glasati na Primorca, već je pohrlila glasati i za Milanovića. 

Pljuska peče više nego što su u HDZ-u očekivali.

Bezbolni poraz

Ali to nije bio poraz u klasičnom smislu. Jer HDZ je, na čelu s Plenkovićem, pobijedio na izborima koji mu život znače, na parlamentarnim izborima koji osiguravaju da se interesni stranački parazit zadrži na tkivu ove države, a potom i na europskim gdje su pokazali da mogu biti jači od oporbene konkurencije.

Čemu onda vodi ova pobuna, ako je to uopće pobuna?

Oporbeni glasači pobunili su se protiv HDZ-a, a HDZ-ovi protiv Plenkovića, kad su plebiscitarno podržali Milanovića. Ali protiv čega će se pobuniti establišment HDZ-a?

Ne ruše svoju vlast

Milijan Brkić jednom je priznao da HDZ više neće ponoviti grešku koju je napravio s Tomislavom Karamarkom i ići na rušenje svog predsjednika kako bi ugrozio ostanak stranke na vlasti. Dok predsjednik pobjeđuje - a Karamarko nije pobijedio, ali se ipak preko Mosta dokopao vlasti - HDZ mora šutjeti i trpjeti. A Plenković je pobijedio triput zaredom, kao nitko prije njega.

Pobuna u HDZ-u ne dolazi zbog pljačke zdravstvenog sustava i afere Beroš-Petrač, ne dolazi zbog pljačke Ine, ne dolazi zbog korupcijskih afera u mnogim resorima, zbog uhićenja ministara, pa ni zbog inflacije, poskupljenja, novih poreza.

Ne, pobuna dolazi zbog toga što je HDZ izgubio predsjedničke izbore koje je ionako trebao izgubiti. A izgubio ih je jer je to cijena koju HDZ plaća za osvajanje Banskih dvora. Tko drži Vladu, gubi Pantovčak.

Uostalom, HDZ je u Milanovićevu mandatu prolazio bolje nego SDP.

Ne bune se zbog pljačke

HDZ, dakle, ne diže pobunu protiv Plenkovića zato što on loše vodi Vladu, zato što njegovi suradnici produciraju afere ili zato što generira nezadovoljstvo javnosti, jer u anketama i na izborima članovi i birači HDZ-a još snažnije podržavaju svog predsjednika i svoju stranku, što  je ona više izložena kritikama i  optužbama.

Ili čak i optužnicama.

I kad se spominju pobune u HDZ-u, valja podsjetiti da se Plenković dosad uspješno obračunao s više njih. S pobunom zastupnika i desnog krila stranke nakon Istanbulske konvencije. S pobunom Dade Milinovića i ličkog ogranka stranke. S pobunom Ivana Penave koji je HDZ stajao Vukovara.

Sve to je Plenković preživio jer je HDZ i dalje vladao Banskim dvorima. 

Panika prije izbora

No je li sada Plenković na Primorcu slomio zube? Je li potrošio kredite? Izlizao svoje liderske moći? Jer izgubila je i Kolinda Grabar Kitarović s njegovom podrškom, izgubili su kandidati u Zagrebu i Splitu koje je on oktroirao, HDZ je počeo gubiti izbore tamo gdje ih nikada nije izgubio.

I zato pobuna (ili "pobuna") u HDZ-u izbija upravo prije lokalnih izbora jer ih je Primorčev rezultat preplašio, zabrinuo i uspaničio. HDZ može računati s tim da će sa svojim listama napuniti županijske ili gradske skupštine, ali što je s kandidatima za župane, gradonačelnike i načelnike? 

Ne samo da je kadrovski potkapacitiran, jer je Plenković zasjenio apsolutno sve, već se pokazuje da većinski izbori ili drugi krug izlažu kandidata HDZ-a opasnosti da padne žrtvom oporbene većine koja će podržati njegova protivnika.

Stranka još uspijeva skupiti glasove i mandate, kao na izborima za Sabor, ali kandidati sve češće propadaju.

To je problem koji je nastao u eri Plenkovićeve dominacije, gdje su nestajali svi političari s ikakvom karizmom i prepoznatljivošću. 

Tko nakon Plenkovića?

Međutim, što ako ova pobuna uspije i HDZ se riješi Plenkovića? Tko će ga naslijediti? Plenković je, uza sve mane, činio HDZ poželjnim koalicijskim partnerom na ljevici, a pokazalo se nakon ovog proljeća, i na desnici.

Okupljao je žetončiće, paktirao i šurovao, pobjeđivao na izborima, održavao se na vlasti, spašavao rejting unatoč svim aferama, kao što je promoviranjem Milanovića u lidera oporbe marginalizirao istinske oporbene lidere koji ga mogu pobijediti na izborima.

Pobuna u HDZ-u može se, stoga, barem u dogledno vrijeme ograničiti na to da se izbore određene koncesije kod ranjenog Plenkovića, da se otpuste ventili, oslobode nezadovoljnici, da se oslabi lider stranke i dozvoli ostalima da prodišu. 

Pokazao slabost

Plenković je ovim porazom, a i prkosnim odbijanjem odlaska na  Milanovićevu inauguraciju, pokazao slabost, nemoć i kapricioznost tipičnu za loše gubitnike. Kao što je još više okrenuo javnost, ali i stranku, protiv sebe.

Možda je ovaj treći premijerski mandat za Plenkovića ipak bio mandat previše. Možda je Plenković trebao napustiti HDZ još ranije, ali je ostao zarobljen u stranci jer mu je ponestalo izlaznih strategija. Kao što je HDZ ostao zarobljen s Plenkovićem.

Koji nikako da izgubi vlast, pa da ga se stranka napokon može odreći. 

A oporbene stranke dobiti novi zamah.