Ovo je užas! Dvije snahe mlade su umrle od tumora, a sada i susjeda: 'Bojimo se piti vodu'

Prohladno travanjsko jutro u Gospiću. Grad se tek budi, kafić na glavnom trgu se polako puni gostima, trgovkinja iz kioska žuri u susjedni dućan po doručak. Ptice imaju svoj jutarnji koncert, lišće pupa, trava je prošarana tratinčicama. Na prvu - ovo je zeleni raj na Zemlji. Naš cilj je Bilajska ulica, gdje se nalazi nekadašnji silos i tvornica PPK Velebit. Kako zapuhne vjetar, sitni komadići plastike se odbijaju od automobil.  Razasuti su po zemlji, po pruzi, okolnoj šumi, livadama. Ima ih i u dvorištima prvih susjeda koji više ne žive pored hangara napunjenih stočnom hranom i hranom za ljude. Ti hangari su sad puni komadića opasnog otpada.

- Upozoravao sam ja, upozoravao, pa su mi govorili da sam lud! Upozoravao sam još prije pet godina, kad su došli. I sad se tu taj neki ide boriti kao, a zapravo želi u politiku. Kad sam vikao, onda sam bio lud, nenormalan, čudan. A sad bi svi htjeli nešto od toga - govori nam Ivan Šarić, koji živi stotinjak metara dalje.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:05

Ovo je užas! Dvije snahe mlade su umrle od tumora, a sada i susjeda: 'Bojimo se piti vodu' | Video: 24sata Video

Što je Šincek govorio susjedima?

Stoji u svom dvorištu među kokošima, ovce i janjci su u toru, maleni crni pas nam se mota oko nogu. Prekinuli smo ga u poslu, taman je derao janje za prodaju. Na glavi mu je žuta izblijedjela šilterica ispod koje izbija gusta sijeda kosa. Rukave kariranog pulovera je zasukao, ispod njega izbija plava košulja. Ne želi se slikati, kaže da nema ni mobitel.

- Prvo je tu došao taj Josip. Izašao je tu iz auta, vidio me da čuvam ovce, da tu pasu. Žena je njegova ostala u autu. I onda mi je počeo pričati kako će on tu od plastike, smeća, proizvoditi ogradu za ovce. Pazi, da će on za mene proizvoditi pastirske žice! Zašto mi je to rekao? Jer je mislio da to meni treba. Htio je da mi se svidi. Što će meni ograda za ovce kad sve imam, i moje ovce ne idu dalje bez mene. Jednoj ženi je pričao da će na vrhu silosa gore biti restoran. On je pametan čovjek, a ljudi su bedasti. Ljudi su nasjeli, vjeruju u svakakve budalaštine. Ljudi su pojeli kolačić - govori Šarić i pokazuje prstima na sljepoočnicu.

Naslonio se na metalnu ogradu i priča nam svoj doživljaj Josipa Šinceka. Čovjeka kojeg je Europol, skupa sa suprugom Monikom, označio kao mozak operacije ilegalnog deponiranja plastičnog i medicinskog otpada u ovaj, kako smo već napisali, raj na Zemlji. 

- Pazite ovako. Može li on tu proizvoditi plastične kante, ograde, i kućice u zatvorenom silosu? Ne može. A tamo je prije rata bilo skladište robnih rezervi. Ja znam kako to izgleda jer sam radio tamo. Nema šanse da je to tu proizvodio. On je jednom tu izložio jednu kućicu. I ta kućica je tu bila do potresa u Petrinji i onda ju je on donirao. I tu kreće njegov uspon, što se kaže, ispao je dobar, pomogao je i eto. Ispao je human. I tko će onda sumnjati u njega - objašnjava. 

Sjeća se i kamiona. Na desetine, stotine kamiona. 

- Kad dođe kamion, prolazi pored mene i mojih ovaca. Otvoren je veliki kamion, vidi se smeće to. I onda uđe kroz vrata do silosa i za njim ulazi bager. Pa tu je non stop radio bager. Mislim ljudi, zamislite: tu nešto se kao proizvodi. A što bager proizvodi? Ništa, on ili zatrpava ili otkopava - uzvikne Šarić i dodao: - Tu je prošlo more kamiona i davno, puno prije Šinceka, su dolazili isto neki iz Varaždina sa otpadom.

Strah ga je ali nema gdje. 

- A kud ću se maknut? Živim od penzije, uzgojim si hrane i više nego što mogu pojesti - govori i nastavlja nam pričati što sve zna o cijelom slučaju. 

Policija s njim nije razgovarala, i ovo je prvi put da o svemu priča s ljudima koji mu nisu prvi susjedi. 

- Prekoputa dolje je bila pekara davno. Tu su iskopali bazen, zatrpali ga, sve. Da nije ovo bilo u Italiji, Turskoj i Bosni, Boga pitaj do kad bi uvozili. Tu ima jedan bračni par, radili su za njega. Ne znam što točno jer su dobivali dobre kolače i svatko šute. Ona je bila administratorica. Dok su bili dobri novci, šuti, a njega truje i njegovu djecu! Za novce se ubija - govori. 

Sa silosa je skinuto željezo, a svi prozori i rupe su zatvoreni aluminijskim pločama. 

- Sve su poskidali. Inovatori! On je to lijepo prodavao, ljudi su bedasti pa gledaju i pitaju 'Što se tu događa, to je lijepo obloženo'. A samo je to napravio da s ceste lijepo izgleda. Pametan je on. Tu je bio stari silos za žito, bio je otvoren dok ga on nije zatvorio. I stepenice je srušio tako da se ne može do toga uopće. Jedan dan sam išao autom baš proći iza da vidim kako to izgleda. Rekao je da će proizvoditi kontejnere. I mislim si, kako ćeš proizvoditi kontejnere u silosu, pa treba ti još onda i dizalica ili viljuškar da ih izvade van iznutra. Prolazim i vidim da nema tamo ničega, nema takvih strojeva. Onda je drugome dolje rekao da će proizvoditi lovačke kućice. Ali kako? Pa ne može to tu unutra. Dovozio je materijal, navažao one metalne rešetke, betonirao. Ljudi su bedasti - objašnjava. 

Prisjeća se i kako ga je jedan radnik verbalno napao. 

- Dolazi do mene i mojih ovaca, tu na ispaši, automobilom. I izlazi vanka i kaže da mu smetaju moje ovce jer prijeđe kotačima bagera, auta ili kamiona preko izmeta mojih ovaca i da su mu onda gume prljave. To je taj koji bager vozi. I ja mu govorim 'Jesi li tu došao mene za*ebavat, tu mi odlažeš otpad kraj kuće!'. I onda je ušao u automobil i otišao jer zna što radi! Jednom sam išao bliže našem smeću, tu gdje je gradsko odlagalište. Poslije radnog vremena, kad nema nikoga. I vidim taj kamion iz silosa kako izbacuje te vreće na gradsko smeće! I po noći sam vidio, zanimalo me. Tu kod silosa, znači jedan trese otpad i zemlju, drugi bagerom to ravna - opisuje što je vidio Šarić. 

LOVRIĆ VS TOMAŠEVIĆ Zagrebačka Čistoća: Laž je da spremnici propadaju, većina ih je davno podijeljena građanima

Boje se piti vodu iz pipe

Kako ga nitko nije slušao, osim par susjeda, razmišljao je i o radikalnim potezima. Makar, mjerač toga što je radikalno se promijeni kad je u pitanju goli život. 

- Masu puta mi je došlo leći na cestu. Ja mobitela nemam, jedini tu. Leći ću na cestu, zgaziti me neće. Pa da vidimo. Tu je bilo poljskih registracija, austrijskih, talijanskih, naših iz Pule, Varaždina, Krapine. Ja radim od jutra do mraka, dižem se u šest, idem spavati u jedan. I svašta vidim - kaže. 

Opisuje i kako je dio otpada išao vlakom. 

- Tu je ispadalo iz vagona pa su stavljali mrežu - govori. 

Upozoravao je, ali i sam radio 'ratni plan'. 

- Kad sam razmišljao o tome da ću se leći na cestu, mislio sam čak i javiti se poznanici novinarki jednoj, ali nemam mobitela. Drugo je to da imam neku vezu u policiji pa da me ne kazne zbog ležanja na cesti nego da je nas par, i da se udružimo, pa da se njih ispita što to razvažaju i koje papire imaju. Sad me ljudi zovu da sam bio u pravu. Sad je kasno - zaključuje. 

Čuo je na radiju da je riječ o 35 tisuća tona otpada. 

- Ne bih ni znao da nisam vidio kako se kamion okreće i izbacuje, a bager rasipa i ravna. Tu su i vode, potoci, krški kraj. Prije su vikali tu gdje je smeće da je to srpska zemlja. Ali nije, pa ovo je Hrvatska. a i da je, ne možeš tako odlagati otpad. A mi imamo odlagalište tu! Ja sebi vodu kupujem jer me strah - govori. 

Ne vjeruje da će se to brzo sanirati jer je 'politika spora'. Ako se njega pita, Plenkovića ne bi smijenio, jer misli da bi se onda većina ljudi iz lanca izvukla.

- On je predsjednik Vlade. Ima ispod sebe ministricu, župana, gradonačelnika, dogradonačelnicu, tu koja je susjedi rekla da je luda i paranoična kad ju je upozoravala na ovaj otpad. Njih bi ja smijenio! Kako nisu znali? I onda će ljudi reći da sam ja lud, a na kraju ispadam pametniji od njih sa školama koji su nasjeli na priče Josipa Šinceka - zaključuje.

Ne vjeruju institucijama

Puštamo ga da se vrati svom poslu. Par kuća dalje, starija gospođa stoji u vrtu. Mješanac Jackie preskače ogradu i lavežom nas upozorava da je to njegov teritorij, ali brzo nas pušta na miru. Ponovno zapuše vjetar i komadići plastike padnu i na nas. Gospođa sa štapom dolazi do ograde i pozdravlja nas. Želi pričati, ali se ne želi slikati. I to je ono što će postati izazov za novinare iza ovog teksta. Većina građana se boji pričati. Oni koji žele, ne žele se slikati. Čak ni kad objasnimo da to daje dodatni dokaz njihove priče. I unatoč tome što smo sa sobom poveli Josipa Milinkovića Joju, čovjeka koji je Gospić branio s tog istog silosa u kojem je danas otpad. 

- Ovaj kraj je mnogo propatio, nitko se ne želi isticati ni petljati jer te se odmah poveže s nekakvom politikom. A i ratne traume su tu - objašnjava nam. 

Puštamo ga da se prvi obrati gospođi, u nadi da će poznato lice umanjiti strah od novinara, policije, počinitelja i politike. 

- Svi smo mi upozoravali. Vidjeli smo jako puno kamiona sa stranim registracijama. Poljska, Austrija, Slovačka. Znam da su dovozili i bolnički otpad jer su mi to rekli dečki koji su ga dovozili. Rekli su mi da idu u Zabok i Krapinu, i da u Zaboku iz kruga bolnice dovode otpad - govori gospođa. 

VELIKI PROJEKT VIDEO Tomašević: 'Centar za gospodarenje otpadom mogao bi početi s radom krajem 2028.'

Molimo ju da nam to malo pojasni. 

- Imam brata u Zaboku i kad je taj dečko rekao da vozi u Zabok na utovar i vraća se, zamolila sam ga da bratu nešto odveze, ali mi je rekao da ne može jer se ne zadržava, samo uđe u krug bolnice, utovare ga i vraća se - prepričava. 

'Novac sve kupi'

I njoj je Josip Šincek prišao.

- Prvih dana, tu preko puta ceste je nešto razgrtao i gledao. Vidio me i pitao znam li gdje je šaht za vodu. Rekla sam mu da nema tu nigdje nego da je preko pruge. Rekao je da mu je to daleko i da su mu iz Grada ili Županije rekli da si nosi vodu preko pruge. I tako smo popričali malo. Izložio je tu kućicu, stajala je do potresa u Petrinji, kad ju je odveo tamo. Vidjela sam ga na televiziji, i vidim da nema tu te kućice. Pričao mi je kako će raditi kante za smeće, ogradu za dvorišta, kućice. Kasnije smo shvatili da je hodao po ulici i svakome govorio da će raditi ono što bi toj osobi trebalo, da nam se svidi. A on je onako prijemčljiv - govori. 

I ona nam priča o kamionima.

- Po noći su dolazili ovdje kamioni, stroj za zatrpavanje je radio do 11 sati navečer, i blagdanom i nedjeljom - govori. 

Vidjela je i stroj s valjkom za ravnanje zemlje ili asfalta. To nas je zaintrigiralo jer, iako je spomenut u razgovorima koje su istražitelji prisluškivali, takvog stroja nije bilo u okolici silosa, a niti na snimkama drona koje su nam građani pokazali. 

MINISTRICA U POZNANOVCU VIDEO Vučković: 'Zbrinjavanje odlagališta otpada koštat će više desetaka milijuna eura'

- S jedne i s druge strane pruge su bile velike, duboke rupe, niste sami mogli izaći iz njih. Kad bi mi koze došle tamo brstiti, ja sam ih gore čekala koliko je bilo strmo. I onda su ih oni natrpali, taj valjak i prolazio i ravnao. Vidite, sad tu više nisu rupe, sad se zemlja digla - pokazuje nam rukom. 

Priča nam i o svojim susjedima, bračnom paru (podaci poznati redakciji), koji je radio za Šinceke. 

- Ovako, on je keramičar, pa mi je prvo bilo čudno što on tu radi, za što je stručan. Onda je krenuo pričati okolo o tim kamionima, otpadu, neke papire je i iznio iznutra. Pa je Šincek to čuo i zaposlio mu i ženu. Od tada više nije pričao. Novci sve kupe, samo mi nije jasno kako mogu kupiti da sam sebe truješ - govori. 

Nazvali smo tog čovjeka i pitali ga isto što i sve susjede: boje li se za zdravlje i jesu li poznavali Šinceke. 

- Bojimo se, kako ne. Strah nas je što nam je u vodi i hrani. Susjedi su rekli da su vidjeli kamione. Onda smo čuli da će ići nekakve prijave inspektoratu, i eto tako, šteta što se sve to tako glupo završilo - rekao je.

Pitali smo ga je li policija razgovarala s njim.

- Ne, nije. Znate, mi smo u poslu cijeli dan, moram ići  - kratko je rekao. 

'Godinama ćemo saznavati za posljedice'

Boji se i Davor Bušljeta, koji je nedavno izgradio kuću na svojoj djedovini, 25 metara od silosa, i otpada. 

- Bojimo se, kako ne. Mi smo treća generacija da smo ovdje, pored nas živi moja majka. Taman smo izgradili kuću. Kao da sam stotine tisuća eura bacio u vjetar. Uselili smo se nedavno, gradimo tamo život, to je naša zemlja, naš dom i netko nas je odlučio sve potrovati - govori nam razočarani  Bušljeta.

Svoje dvoje male djece ne pušta da se igraju u dvorištu.

- Ni slučajno. Nitko zapravo ne zna točan sastav toga što je tamo, niti su nam rekli - govori.

Kao da nije dovoljan udarac što je netko odlučio da je njegova djedovina mjesto za odlaganje opasnog otpada, sad ima dodatni trošak - filteri za vodu.

- Prijatelj se bavi time pa ćemo ih ugraditi na pipe - objašnjava.

Iako nadležni uvjeravaju građane Gospića da je sve u redu, ne vjeruju institucijama više. 

- Pazite tu tragikomediju, ti objekti tamo su napravljeni kao skladište za hranu ljudi i stoke, a sad je unutra nešto za što ne znamo da li nas ubija. Unutra je to bilo sređeno, s ventilacijom. I onda su ovi došli i natrpali sve smećem. Šincek je jako prijemčljiv, šarmantan u razgovoru, zna uvjeriti ljude. Godinama je to radio, svima je pričao da će raditi upravo ono što im treba. A mi smo kao narod jako naivni. I čak mislim da moje susjede nije strah njih, nego nekoga iznad, to su velike količine, nisu to mogli sami.  Ovo je ekoterorizam, nema što drugo biti. Pa naše je Ustavno pravo da imamo gdje živjeti, da imamo zdravo okruženje - govori. 

Gospić leži na podzemnim vodama, tu prolaze rijeke Lika i Novčica, dolje je Gacka, tlo je porozno. 

- Mi ćemo godinama saznavati koje su to posljedice. Razumijete, mi smo jako rijetko naseljen kraj. Tko zna jesu li još gdje bacali, a istovar traje kratko, tri minute. Narednih 20 godina ćemo mi otkrivati što su sve napravili, tko još i koje su posljedice. Pa našli su nedavno plastiku kraj Otočca! Naše vode idu do Paga. Zamislite koja je to šteta - govori. 

Brine ga i potencijalni požar. 

- Tko čuva da se taj otpad u silosu i oko silosa ne zapali? Ako to krene gorjeti, bit će deset puta gore od onoga u Osijeku kad se zapalila plastika. Ona skladišta pored silosa, znate li da su pune plastike do krova? Zato i jesu limom zatvorili prozore kad su došli. Tri puta su veća nego silos. A ona šuma sa strane? Jeste li vidjeli kako se suše borovi? Ispod je rupa koja se napunila vodom i kako se u toj vodi otapa taj otpad, stabla sve to upiju i osuše se. To mi je dovoljno da znam je li to opasno ili ne - govori. 

On spada u skupinu građana Gospića koja se odlučila boriti za svoj dom. 

- Uništavaju nam mjesto za život koje kao da je izmišljeno koliko je lijepo. Za što, za novac? A bogati su svi oni, pa zar im treba još novca i to na ovakav način? Na štetu svih nas - ogorčen je Bušljeta. 

Policijske trake oko silosa

Prošetali smo se javnim površinama oko silosa i skladišta. Policijske trake na vratima i omotane oko bagera koji spada pod dokazni materijal su jedino što odaje da se ovdje događalo nešto sumnjivo. Sparkiran je i nekakav gliser koji propada, tu je nekoliko karoserija automobila, nešto malo sijena. Velika bijela vrata skrivaju desetke bala otpada. I to je samo ono što se vidi golim okom. Plastika je razasuta po tlu, a kad se skrene desno od glavnog ulaza, i dalje po javnoj površini, vide se betonski blokovi s komadićima plastike. Tu je i put kojeg su, kako nam govori Milinković, napravili sami počinitelji, da im je lakše iz prostora PPK Velebit nositi taj otpad okolo, po šumi i livadi, i sve do gradskog odlagališta otpada.

Tu je i velika rupa puna vode koju su nam spominjali mještani, desetak borova koji se suše, pa opet smrvljena plastika pomiješana sa zemljom. Kako hodamo, gledamo preko pruge da vidimo gdje su kuće naših sugovornika. Gdje god je sa strane PPK Velebit mljeveni otpad, odmah preko pruge je kuća. Kao da je cijela ulica jedno veliko odlagalište plastičnog i opasnog otpada.

Obećanja za Poznanovec

Na povratku smo kraj silosa uočili jednu narančastu kućicu. Na njoj je tabla sa znakom 'Zmaj d.o.o., Poznanovec', tvrtke koja je otišla u stečaj. I zanimljivo, dok jedan dio autora ovog teksta istražuje u Gospiću, drugi dio je 234 kilometara dalje, upravo u Poznanovcu, gdje je troje uhićeno isti dan kad i bračni par Šincek, Franciska Dodić, Mileta Stevanović, Antonija Bauk, Ivan Pećina Medo i vozač koji je postao svjedok - pokajnik. Njihova povezanost do sad nije potvrđena od strane pravosuđa, a još se ne znaju ni njihova imena, jer je u pitanju puno tvrtki na jednoj ili dvije adrese tako da ni mediji nisu detektirali tko su te osobe.

- Prije nekoliko dana ovdje je bila ministrica zaštite okoliša i dala nam je čvrsta uvjerenja da će se krenuti sa sanacijom ovog ilegalnog otpada. Sve bi trebalo krenuti najesen, a mi ćemo sve pratiti. Sigurne smo da će se nešto napraviti, a ako neće onda nastavljamo još oštrije s prosvjedima. Ovo se mora riješiti, mi živimo u smradu i među opasnim česticama. To nije normalno - govori nam Jasna Ocvirek, predsjednica Udruge Jana u Poznanovcu iz koje preko pet godina upozoravaju na ekološku bombu koja se nalazi u centru mjesta s tisuću stanovnika i nešto više od pola sata vožnje od Zagreba.

Naime, u prostoru bivšeg pogona "Inkopa" nalazi se najmanje 4,5 tona ilegalnog otpada. Kako je izvijestila policija, utvrđena sumnja da su hrvatski državljani od 28 i 49 godina, hrvatska državljanka od 39 godina te poduzeće, od 2021. do 2024. bez prethodno ishođenog pisanog odobrenja za obavljanje prekograničnog prometa otpadom u preko 200 nezakonitih pošiljki iz tvrtke u Sloveniji na lokaciju u Poznanovcu uvezli tu količinu otpada.

Velik broj oboljelih

Kako nam govore mještani koji su nas odveli do samog pogona, to je ekološka bomba, a najveća opasnost je ono što se ne vidi.

- Tu su zakopavali opasni infektivni otpad. Ispod ovih velikih bala smeća i plastike nalazi se najveća opasnost. Mi ne znamo što svega ima, ali znamo da ima vrlo opasnog otpada. Kad su temperature više, ovdje se ne može disati. Smrad je nesnosan, to je užasno - govori nam dalje Jasna i pokazuje na potok koji prolazi ispod pogona.

- Ta voda je opasno zagađena, a ona se sva ulijeva u rijeku Krapinu koja se pak ulijeva u rijeku Savu odakle se snabdijeva jedan dio Zagreba. Ja zaista ne znam koliko je to opasno. Poznanovec je postalo mjesto bolesnih ljudi. Tu malo koja kuća nema oboljelog, ili preminulog od karcinoma, svih vrsta karcinoma - od dojke i jajnika, preko debelog crijeva, jetre, prostate, mozga, leukemije, svega... Umiru nam mladi ljudi, koji su vodili zdrave živote. Mi ovdje imamo i vrtove, ali ne znam koliko je to uopće pametno i zdravo uzgajati u ovakvim uvjetima. Nemamo nikakve analize, nikakvu provjeru da bismo sa sigurnošću znale. Od petnaest kuća u mojem naselju u samo tri nitko nije umro od karcinoma, ili se ne liječi od njega - govori nam dalje Jasna dok obilazimo hrpu smeća.

- Kašalj, peckanje grla, problemi s disanjem... To je postala naša uobičajena rutina. Kad dođe netko sa strane i bude ovdje nekoliko sati odmah osjeti blago peckanje grla. Ovdje je opasno, mnogo toga se ne zna, ali onoga što se bojimo je što je zakopano u zemlju. Dolazili su po noći i ovdje radili takve stvari. Čak su i palili u pećima, to je bilo užasno. Godinama upozoravamo, ali nije bilo odjeka. Sad se nešto pokrenulo. Nadam se da će se to brzo riješiti. Svjesne smo da će sanacija trajati dugo, ali nema nam druge, mora se to napraviti - dodala je Jasna.

Prijavljivali smo inspekcijama

U razgovor se uključila i druga mještanka Poznanovca Darinka Gorup. Njoj su u dvije godine od tumora na mozgu umrle dvije snahe - jedna od 37, druga od 40 godina.

- Nismo se bili oporavili ni od smrti prve snahe, kad je već i druga umrla. Troje je djece ostalo iza njih. Umrla je i susjeda stara 37 godina, također od karcinoma. To je užas, užas - s knedlom u grlu nam govori Darinka.

Policija je zbog svega u veljači ove godine u suradnji s  Europolom uhitila troje ljudi koje se sumnjiči da su ovdje ilegalno zakapale opasni otpad iz drugih zemalja. Vlasnik ovog zemljišta bivše tvornice "Inkop" je jedna tvrtka, tvrtka koja je vlasnik pogona je u predstečajnom postupku, a tvrtka za koju se sumnja da je odlagala otpad je ugašena. No na tim adresama ima još prijavljenih tvrtki. U bivšoj tvornici i na obližnjem zemljištu su tvrtke Plasto produkt i Recycle Plastic odložile preko 5500 tona otpada, mahom plastike. Načelnik Bedekovčine Darko Ban rekao je kako su inspekcije dugo ignorirale njihove apele da se nešto učini.

-  Imali smo informacije da se noću u tom postrojenju tali otpad jer je izlazio miris i mještani okolnih naselja su nas upozoravali. Mi smo to slikali i prijavljivali inspekcijama - rekao je Ban.

Iz Državnog inspektorata su nam rekli kako su više puta postupali.

- Inspekcija zaštite okoliša Državnog inspektorata je na lokaciji u Poznanovcu više puta postupala kod dva trgovačka društva i zbog utvrđenih nepravilnosti donesena su rješenja o uklanjanju otpada, pokrenuti su prekršajni postupci te je predana sva dokumentacija Državnom odvjetništvu zbog sumnje u počinjene kaznenih djela protiv okoliša. Također je, Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije kao nadležnom tijelu upućen zahtjev za povratom nezakonitih pošiljki opasnog otpada u Sloveniju - poručili su.

Iz nadležnog Ministarstva kažu kako provode pripremne radnje iz svojih nadležnosti.

- Sanacija odlagališta u Poznanovcu i ostalih onečišćenih lokacija na privatnoj imovini vjerojatno će početi najesen, a za sve lokacije trebat će im najmanje dvije - tri godine. Za izmjene akata će nam trebati kratko vrijeme, zatim će trebati detaljno kategorizirati otpad, obaviti istražne geotehničke radove, ovisno o procjeni o kojoj je vrsti otpada riječ, te pripremiti dokumentaciju o javnoj nabavi za izvedbu sanacije - rekla je ministrica zaštite okoliša i zelene tranzicije Marija Vučković.