Otočani prepušteni sami sebi: 'Kada ne može brod, zovemo helikopter. Kažu: Pilot je otišao'

Čovjek je na terasi restorana imao napadaj, snažnu alergijsku reakciju na ubod ose ili stršljena. Bio je kritično, puls mu je bio jako slab, jedva je davao znakove života, postajalo je sve gore. Doktori zovu redom, to traje i traje, brza brodica ne može, helikopter ne može... Stoje njih tri doktorice i gledaju se. Jedna viče: 'Može li ga netko barem prebaciti na Korčulu?'. Ja govorim: 'Mogu ja, ali to je gumenjak za prijevoz putnika sa sjedalima, otvoreni tip plovila. Ali nema problema'. Bilo je devet do deset sati navečer, bilo je mora čudo i puka je sreća da su se i doktori odlučili za takvu ekshibiciju da ih vozi netko poput mene.

To može izgledati kao izvan svake pameti, ali je situacija takva da nemaš drugog izbora, priča nam Frane Škratulja iz Zaklopatice na Lastovu, koji je prije godinu i pol njemačkog turista s Lastova prebacio do Korčule i tako mu spasio život.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:07

Otočani prepušteni sami sebi: 'Kada ne može brod, zovemo helikopter. Kažu: Pilot je otišao' | Video: 24sata Video

Ova priča je samo jedna u nizu slučajeva s Lastova u kojem se životi spašavaju jer su ljudi spremni pomoći, a ne zato što sustav funkcionira ili je posložen kako treba. Da je nešto trulo najbolje svjedoči slučaj 26-godišnjeg Frana Borovine Miče, koji se dugih osam sati i 38 minuta prebacivao s Lastova do Opće bolnice Dubrovnik, u kojoj je i preminuo.

Podsjetimo, Frano je imao upalu uha, koja nije adekvatno liječena, a iz koje su se razvili meningitis i sepsa. Inače je riječ o mladiću iz Blata na Korčuli, a na Lastovu se zatekao zbog posla. Život mu je visio o niti, ali zbog jakog juga do njega nije mogla ni brodica hitne medicinske pomoći koja bi trebala biti u službi otočana, a na vezu je u Dubrovniku. Nije mogao doći ni medicinski helikopter, a MORH-ov helikopter nitko nije ni zvao.

Takvo nevrijeme bilo je i kad je trebalo spasiti život turista s Lastova u rujnu 2023. godine.

- Sreća je bila da je gumenjak bio spreman, napunjen gorivom. Sve smo organizirali u 15 minuta i krenuli put Brna na Korčuli. Njega su držali na adrenalinu da može izdržati. Trebalo nam je oko pola sata od Zaklopatice do Brna, a inače treba oko 20 minuta. Na Korčuli ga je pokupila hitna i vozili su ga u Dubrovnik, gdje mu je spašen život. Kad se zvalo medicinski helikopter, rečeno je da je pilot otišao doma. Znači, nije poletio jer je nevrijeme, nego zato što mu je završilo radno vrijeme. A kad dispečer odbije helikopter iz bilo kojeg razloga, zove se brodica, ali ona će doći isključivo ako je lijepo vrijeme. Tad je navodno bila na remontu, ali uvijek su neke izlike, uvijek su opravdanja. Ili im puše, ili ima mora pa će im dugo trebati...

Uvijek je nešto. Ta brodica treba biti na Lastovu ili na nekom otoku da makar može s Lastova prebaciti pacijenta do Korčule. Mladić koji je umirao osam i pol sati, da je ta brodica bila tu, mogla se uputiti ravno u Split, po onom vjetru u krmu mogli su doći za dva sata, moglo se voziti po onom.

Ne treba nama ni 'zlatni sat', ali ne možeš nekoga mrcvariti osam sati. Lažu da je to zato što ovdje nema ljudi s kapetanskim ispitom. Ima ih, i znam njih koji su voljni i koji se sami nude. Našli bi ih bez problema. Svatko tko je dežurni dignuo bi se jednom mjesečno i isplovio. Tako smo mi izgubili taj brod, a oni muljaju samo da u Dubrovniku zaposle neke svoje ljude. Sve je to sramota i jad - ogorčen je Frane dodajući kako bi ta brza brodica otočanima riješila tisuću problema jer ona za njih znači život. Druga priča je također s Lastova, a vrijeme radnje je svibanj prošle godine. Nju nam prepričava zapovjednik DVD-a Smokvica i zapovjednik broda "Sv. Stjepan" Ivo Pecotić, koji prije svega izražava žaljenje zbog smrti mladoga Frana Borovine. Oni, naime, sa svojim brodom isplove s Korčule prema Lastovu kad god treba. No u nedjelju nisu mogli.

- Zvao me kolega s Lastova, mi smo ovdje svi prijatelji i uvijek uskačemo jedni drugima. On je zvao nešto prije 23 sata, ali naš brod je bio na godišnjem remontu na suhom vezu. Tako mi je krivo, grizem se danima - kaže nam Ivo Pecotić, koji se u ovom slučaju zaista nema što "gristi".

- Naš brod možda nije adekvatan za taj prijevoz, ali može podnijeti mora i da nam je bio u moru, mi bismo pošli po njega. Mi smo prevozili i mladića koji je stradao na motociklu te je imao tešku ozljedu kralježnice. Od Korčule do Lastova je oko sedam milja, brod je jak, i mi smo na Lastovu bili za 20 minuta. Poziv smo dobili oko 21 sat. Već oko 22 sata smo bili natrag na Korčuli, natrag smo vozili polako, upravo zbog ozljede koju je pretrpio. Do 23.30 sati već je bio na trajektu, a oko jedan iza ponoći u bolnici u Dubrovniku. Brod smo dobili od županijske vatrogasne zajednice prije četiri godine i od tada smo više života s njim spasili nego što smo gasili. Točnije, četiri puta isplovili smo u službi ljudskih života. Kad smo prevozili tog mladića s ozljedom kralježnice, bila je ista priča kao sad. Helikopter ne može, brzi brod ne može. Kad su iscrpili sve opcije, zvali su nas jer znaju da ćemo mi doći. A sve to nije ništa službeno, taj mladić je bio u salonu, brod ima 11,5 metara, on je bio stabiliziran i imobiliziran. A što bi bilo da se na brodu nešto dogodilo... Ali bitno je krenuti i dati sve od sebe, važno je učiniti barem nešto. Mi nikad nećemo doznati bi li Frano ostao živ da je situacija bila drukčija, ali moramo znati je li se učinilo sve - kaže nam Pecotić, čiji je vatrogasni brod spašavao i ženu slomljene noge koju su imobilizirali na dasku, ronioca koji je progutao osu...

I drugi mještani s Lastova govore nam kako je prijevoz ozlijeđenih s njihova otoka do Korčule zapravo prijevoz koji obavljaju sami mještani i koji je više postao pravilo nego iznimka. Uvijek je ista priča, brza brodica ne može, helikopter ne može i onda su mještani prepušteni sami sebi.

Podsjetimo, Ministarstvo zdravstva nabavilo je prije dvije godine šest brodica za hitni medicinski transport koje su platili više od deset milijuna eura. Od njih šest, samo tri su na vezu na otocima, i to na Rabu, Malom Lošinju i u Supetru na Braču. Ostale brodice, umjesto da su u službi otočana, stoje na vezu na kopnu, i to u Zadru, Šibeniku i Dubrovniku. Reklamirane su kao nepotopivi brodovi koji mogu podnijeti valove do šest metara i olujne vjetrove. U slučaju Dubrovnika pokazalo se da ništa od navedenog nije istina te da u slučaju nevremena mogu isploviti samo do Elafita i Mljeta, dok na otvoreno more ne mogu, što je potvrdio i Luka Lulić, ravnatelj Zavoda za hitnu medicinu Dubrovačko-neretvanske županije.

Da je brod na Lastovu, sve i da ne može potegnuti do Dubrovnika zbog nevremena, barem bi pacijenta u svako doba mogli prebaciti do Korčule.

A da je situacija s organizacijom hitnog medicinskog transporta alarmantna godinama prije upozoravala je i Ema Milović, liječnica s Lastova, čiji glas nitko nije čuo. Rekla nam je samo kratko da je sve isto kao i prije, samo je ovoga puta netko preminuo.

- Neophodno nam je brzo i sigurno plovilo za hitne medicinske slučajeve, takvo da me ne zapljuskuju valovi dok pokušavam dekom pokriti pacijenta kako se ne bi smrznuo u transportu. Preko ljeta su žurne situacije česte. Znam da tijekom jedne intervencije helikopter neće biti dostupan pola sata ili sat drugim pacijentima u potrebi. Stoga je brodica često razumnije rješenje. Da ne bude dvojbe, zaboravili smo mi na pravilo 'zlatnog sata', nama je na Lastovu u većini situacija dva sata za transport pacijenta do kopna dovoljno dobro - izjavila je dr. Milović.

Život Frane Borovine Miče vratiti se ne može. Ali zaista se može nešto dogoditi da se takav slučaj više nikad ne ponovi.