Kako bi jedan stariji pacijent s Lastova otišao na pregled u Velu Luku mora se ukrcati na trajekt u 4.15 sati, potom pješačiti do doma zdravlja više od tri kilometra, a onda opet čekati trajekt u poslijepodnevnim satima
Nakon smrti Frana Borovine Ministarstvo odbilo Lastovu dati i prijevoz za starije otočane
Strašno sam ljutita, strašno. Naime, mi smo početkom godine Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike prijavili projekt koji smo ranije provodili i koji su imali razne modele financiranja, a to je projekt kojim smo starije ljude besplatno prevozili na pretrage u matični Dom zdravlja u Veloj Luci. Napravili smo dvogodišnji plan, a projekt nije prošao. Odluku da nas odbijaju dobili smo dan nakon što je Frano preminuo. Žalila sam se i čekam. A znate što to znači... Da bi netko iz Lastova otišao na pregled u Velu Luku treba se dignuti u tri ujutro jer do luke Ubli ima 10 kilometara, a konfiguracija terena samog mjesta je takva da je starijim osobama samo to teško svladati. Trajekt kreće u 4.15 sati. Od luke u Veloj Luci do doma zdravlja imaju pješačiti više od tri kilometra jer nema javnog prijevoza. Natrag na Lastovo može doći najranije petkom, trajektom u 15.45 sati. Više od 12 sati taj čovjek od 80 godina mora potrošiti, pola dana sjediti po klupama i kafićima da se vrati kući. Možete li vi zamisliti što je to njemu, on će unaprijed odustati od bilo kakvih preventivnih pregleda. Mi jesmo lani kad smo se bunili dobili ultrazvuk, imamo i neke telemedicinske usluge. Za sve drugo moramo u Velu Luku. Ja ne znam što je tim ljudima što sjede u ministarstvu u glavi, stvarno ne mogu to razumjeti – ogorčeno nam počinje priču Annette Mufić Trojković, predsjednica Udruge Val Lastovo koja se godinama bavi pravima pacijenata i koja provodi programe skrbi o starijim sugrađanima na Lastovu, otoku zaboravljenom od institucija koje bi im trebale omogućiti dostojan život i zdravstvenu skrb.

Godinama oni ukazuju na svoje probleme, pogotovo manjkavog sustava hitne medicine na njihovom otoku. Jedan od silnih dopisa Annette je uputila 19. siječnja prošle godine i to Povjerenstvu za prava pacijenata Dubrovačko-neretvanske županije u kojem su, među ostalim, istaknuli nelogičnost u činjenici da je brodica hitnog medicinskog transporta na vezu u Dubrovniku, a ne na Lastovu ili Korčuli, nemogućnosti ostvarivanja "zlatnog sata" u hitnim situacijama i duljinu sanitetskog prijevoza do bolnice koji traje pet sati. Tada su dobili patronažnu sestru, i umjesto polovnog novo vozilo hitne pomoći. Sve drugo ostalo je isto. Sve probleme na koji im je ukazano na taj datum osjetio je Frano Borovina, 26-godišnji mladić iz Blata na Korčuli koji se u trenucima borbe za život zatekao upravo na Lastovu.

- Problem je ono što se od početka govori, i upravo to je najviše isticala naša doktorica Ema Milović, a to je da ovi brodovi što su nabavljeni nisu stacionirani na Lastovu gdje bi trebali biti, jer mi smo najudaljeniji otok. Da su bar na Korčuli pa bi brzo mogli doći do Lastova i Mljeta. U Dubrovniku im je valjda jedina svrha da tamo prevoze turiste iz obližnjih mjesta i otoka. Jako smo ljuti, moram reći. S jedne strane Lastovo se koristi za projekte jer je lakše dobit novac iz EU fondova kada je u pitanju zdravlje ljudi s najudaljenijih otoka. Strašno nam to smeta jer koriste naš položaj, a mi od toga nemamo koristi. Frano nije jedini slučaj. Bilo je još ljudi kojima je trebalo pomoći pa su ih mještani sami vozili bodovima i gliserima te tako riskirali i vlastiti život. Ti ljudi su srećom preživjeli. Ali sada nam je doslovno puknuo film jer Frano nije izolirani slučaj kako to Vlada želi predstaviti. Taj slučaj je ogledalo nemara prema našem otoku – kaže nam Annette ističući i druge probleme otočana, prvenstveno starije populacije o kojima se u njihovim domovima skrbi njezina udruga.
- Problem je i što na otoku nemamo dom, centar za umirovljenike. Dobijemo nešto sitno od Općine i županije za program pomoći u kući i to je jedino što postoji. Dom zdravlja Korčula prima novac za palijativnu skrb na Lastovu, a te skrbi na Lastovu nema. Nikad nismo imali mogućnost to koristiti. Ljudi s Lastova ne žele otići u dom na Korčuli ili u Split jer su tu živjeli cijeli život. Odlazak s njihovog otoka je mentalna barijera i oni će radije ovdje bilo kako živjeti, bez prave potpore, samo da ne moraju otići. A na Korčuli imate četiri državna doma. Sada se u Blatu gradi još jedan centar za starije koji je po mojem mišljenju trebao biti izgrađen na Lastovu – govori nam Annette dodajući kako je populacija na Lastovu većinom starije dobi. Mlađi su otišli s otoka još u srednjoj školi, mnogi su ostali na studiju ili radu negdje drugdje.
Priča nam i o vlastitom iskustvu s hitnom koje se dogodilo prije pet godina, ali koje još jednom zorno dokazuje kako je to kad trebaš pomoć, a ne možeš je dobiti.
- Moja svekrva je umirala. Bilo joj je loše i zvala sam 112, zamolila da dođe doktorica. Ona se javila i kad sam opisala situaciju, rekla je da joj dam saharin uz čaj i da će joj biti dobro. Bila je subota navečer. Rekla sam joj: 'Čujete li vi sebe, molim vas dođite'. Ona me pitala znam li ja koji je dan i dodala da dođemo u ponedjeljak u ambulantu. Ubrzo sam opet zvala 112 i rekla da je stanje još gore i ona opet nije htjela doći. Naposljetku je svekrva umrla, pa sam još jednom zvala 112 i rekla im to. Spojili su me s doktoricom, i kaže ona meni: 'Dobro, sad je već umrla, onda ne moram danas doći. Doći ću ujutro ustanoviti smrt'. Sutradan mi daje ruku za sućut, rekla sam joj: 'Hvala lijepa, ne treba mi vaša sućut. Niste došli kada je trebalo.' Kako su svi moji pozivi na 112 snimljeni, dala sam to na državno odvjetništvo, ali mi smo kao familija pogriješili jer nismo tražili obdukciju i slučaj je odbačen jer nisu mogli utvrditi krivnju. Bila je to jedna mlada doktorica, tek je završila fakultet. Nakon toga otišla je s Lastova. Od bivšeg ministra zdravstva Vilija Beroša doznala sam da je suspendirana, a u međuvremenu sam čula i da je otišla u Njemačku. Ne znam kako je njezin slučaj završio – govori nam Annette govoreći kako je župan DNŽ Nikola Dobroslavić i njegov zamjenik Joško Cebalo, što se tiče mogućnosti unaprjeđenja medicinskih usluga na Lastovu, godinama ignoriraju.
No, sretna je jer su se mladi s Lastova, koji su rasuti po gradovima diljem Hrvatske, pokrenuli.
- Ti mladi koji stoje iza stranice 'Hitno za Lastovo' sastanke održavaju online i zaista ulažu velike napore da naprave nešto dobro za svoj otok – zaključuje Annette.