Najstrašniji potres u povijesti SAD-a uništio 80 posto San Francisca i odnio tisuće života

Točno u 5.12 sati 18. travnja 1906., stanovnike San Francisca probudio je jedan od najgorih potresa u povijesti SAD-a. Idilična proljetna srijeda pretvorila se u pakao na zemlji. U trenutku potresa svijet još nije koristio Richterovu ljestvicu, ali se procjenjuje da je snaga bila od 7.7 do čak 8.3.

Potres je najubojitija prirodna nepogoda u povijesti Kaliforniji i odnio je preko 3000 života. Danas je uvriježeno mišljenje da je uzrok potresa nagli pomak duž rasjeda San Andreas koji tvori granicu između dvije tektonske ploče: Pacifičke i Sjevernoameričke.

Te kobne 1906. tlo se pomaknulo za šest metara i stvorilo najgori potres u povijesti SAD-a. Potres je bio toliko snažan da se osjetio od Oregona na sjeveru do Los Angelesa na jugu i istočno sve do središnjeg djela Nevade. To je kao da se potres u Kijevu osjeti u Zagrebu.

Armagedonskom potresu prethodio je snažni pretpotres koji je trajao između 20 i 25 sekundi, a glavni potres je tresao San Francisco oko 42 sekunde. Najstrašniji potres u povijesti SAD-a imao je dugogodišnju uvertiru. Naime, stanovnici Kalifornije su desetljećima prijavljivali sve češće manje potrese s kojima se nikada nisu suočili. Novija istraživanja pokazala su da su ovi manji potresi imali jasan sezonski obrazac i vjeruje se da su ih stvorile velike sezonske naslage sedimenta u uvalama koje se nalaze na kobnim rasjedima. Ove naslage nastale su kao rezultat erozije uzrokovane hidrauličkim miniranjem tijekom kasnijih godina kalifornijske zlatne groznice.

Stoljeće i pol kasnije i dalje nije u potpunosti poznato gdje je bio epicentar potresa iako se stručnjaci većinom slažu da je fokalna točka strašnog potresa bila u oceanu, sjeverozapadno od Golden Gatea. Ukupan broj žrtava još uvijek nije točno poznat, ali  700 do više od 3,000. Godine 2005., Gradski odbor nadzornika San Francisca jednoglasno je podržao rezoluciju koju su napisali romanopisac James Dalessandro ("1906") i gradska povjesničarka Gladys Hansen ("Denial of Disaster") kojom su broj od 3,000+ smrtnih slučajeva priznali kao službeni ukupan broj. Većina smrtnih slučajeva dogodila se unutar San Francisca, ali 189 su zabilježena i u drugim dijelovima Bay Area; obližnji gradovi poput Santa Rose i San Josea također su pretrpjeli teška oštećenja. Od ukupno 410.000 ljudi koji su živjeli u gradu, između 227.000 i 300.000 ljudi ostalo je bez doma.

Polovica novopečenih beskućnika pobjegla je u Oakland i Berkeley preko zaljeva. Golden Gate Park, Presidio, Panhandle i plaže između Inglesidea i North Beacha postali su velika šatorska naselja u kojima su boravile stotine tisuća nesretnih Amerikanaca. Beskućnici su živjeli u šatorima i dvije godine nakon potresa. 

Kao da potres nije bio dosta, ubrzo su gradom zavladali požari i nezaustavljive buktinje. Procjenjuje se da je između 80 posto i 95 posto svih šteta u gradu nastalo zbog požara koji su izbili zbog puknuća plinskih cijevi koje je uništio potres.

U tri dana 30 požara je haralo gradom i uništilo oko 25,000 zgrada u 490 gradskih blokova. Šteta od stihijske vatre procjenjuje se na  350 milijuna dolara, što bi danas bilo devet milijardi dolara.

Sve je počelo požarom poznatim pod nazivom 'Šunka i jaja'. Naime, jedna žena je uključila štednjak kako bi napravila doručak i stvorila požar koji je uništio 30 gradskih blokova, uključujući i fakultet, gradsku vijećnicu i zgradu za evidenciju u kojoj su se čuvali dokumenti i registri.

Ukupno, požari su harali četiri dana i četiri noći.

Bizarno osiguranje

Požari su bacili svijetlo na bizarnost američkih osiguravajućih kuća. Naime, većina Amerikanaca nije imala osiguranje od potresa nego od požara. Zbog toga su neki vlasnici imovine namjerno izazvali požar na oštećenim zgradama kako bi ih mogli prijaviti na osiguranje i dobiti novac, jer ih osiguravajuće kuće ne bi mogle isplatiti ako bi šeta nastala samo od potresa. Kapetan Leonard D. Wildman iz Komunikacijskog puka američke vojske, rekao je da mu je vatrogasac na intervenciji otkrio da ljudi pale svoje kuće jer se boje da neće dobiti novac od osiguranja za zgrade oštećene potresom ako nisu oštećene i požarom.

Kaos u gradu

Svima je od prvog trenutka bilo jasno da će morati intervenirati savezne trupe jer je šteta prevelika i požari preopširni da ih zaustave lokalne vlasti. Vojnici su u prvim danima nakon katastrofalnog potresa bili glavna ispomoć porušenom i zapaljenom gradu. Vojnici su patrolirali ulicama kako bi spriječili pljačke koje su postajale sve učestalije u jeku anarhije koja je vladala ulicama grada i čuvali su zgradu pošte, zatvor i kovnicu novca.

Također su pomagali vatrogascima u rušenju zgrada dinamitom kako bi se spriječilo širenje požara. Osim toga, vojska je preuzela odgovornost za prehranu, smještaj i odjeću za desetke tisuća ljudi koji su ostali bez domova.

Pod zapovjedništvom generala Adolphusa Greelyja, višeg časnika generala Funstona i zapovjednika Pacifičke divizije, više od 4,000 saveznih vojnika sudjelovalo je u hitnoj pomoći.

TRESE AMERIKU Snažan potres od 5,2 Richtera pogodio je južnu Kaliforniju

Policajci, vatrogasci i vojnici redovno su zaustavljali civile na ulicama i uključivali ih u radne zadatke poput čišćenja ruševina i spašavanja unesrećenih.

Dana 1. srpnja 1906. godine, civilne vlasti preuzele su odgovornost za pružanje pomoći, a vojska se povukla iz grada. Iako je vojska puno pomogla u obnovi grada i očuvanju reda i mira, s vremenom su se pojavile informacije da su i vojnici sudjelovali u pljačkama. Kakva je anarhija vladala u gradu najbolje je pokazala odluka koju je donio gradonačelnik Eugene Schmitz.

 - Savezne trupe, pripadnici redovne policije i svi posebni policijski službenici ovlašteni su po mojoj naredbi da ubiju sve ljude zatečene u pljački ili u počinjenju bilo kojeg drugog kaznenog djela - pisalo je u proglasu kojeg je donio gradonačelnik Schmitz. Obnova je bila brza, efikasna i većina grada je ponovno izgrađena do kraja 1915 u jeku Panamsko-pacifičke međunarodne izložbe 1915. Od tada do danas, građani obilježavaju strašan potres i okupljaju se kod Lottina izvora (Lotta's Fountain), fontane koja se nalazi u poslovnoj četvrti San Francisca.

Danas se tamo okupljaju potomci preživjelih i povjesničari.