Lukrecija je rođena tri dana prije potresa kao 'palčica' od 870 grama. Nju i još 20-ak drugih palčića smjestili su u zaštitarsku kućicu, a brižne majke stajale su na hladnoći brinući se o njima. Među njima i mama Antonija...
VESELA DJEVOJČICA
'Mama, što je potres?': Palčicu Lukreciju u inkubatoru su iznijeli iz Petrove! Slavi 5. rođendan
Čitanje članka:
4
min
Pet je jako puno godina, ja sam jako, jako velika!, oduševljeno će Lukrecija Bračić, koja je u srijedu puhala u pet svjećica na svojoj torti. Vedra, živahna, brza i spretna, komunikativna, ova je ljepotica rođena u rodilištu u Petrovoj tri dana prije potresa. Na svijet je došla 19. ožujka kao nedonošče, palčić, prerano rođena beba od samo 870 grama i 33 centimetra, u 26. tjednu trudnoće mame Antonije.
- Kad je zatreslo, Lukrecija je bila u inkubatoru, a kako se u to vrijeme pojavila i korona, ja sam je vidjela samo na porođaju, ta tri dana poslije više nisam. Odjednom, počelo je tresti, dojurile su nam u sobu sestre, ja sam bila prikopčana na infuziju, koju mi je sestra brzo skinula, imala sam na sebi samo spavaćicu, dohvatila neku tanku vesticu i bosonoga izjurila iz bolnice, kao i sve druge žene - prisjeća se tog dana Antonija.
Ubrzo su sestre i liječnici počeli iznositi i bebe, pa tako i njihove "palčiće" s odjela intenzivne skrbi - male bebe se u dekicama nije ni vidjelo i za njih je posebno rizično bilo vani jer je bilo jako hladno, a počeo je padati i snijeg.
- Vani me uhvatio strašan osjećaj nemoći. Želite učiniti sve za svoje dijete, a ne možete ništa. Liječnici su pokušavali otvoriti zaštitarsku kućicu ispred bolnice kako bi u nju smjestili bebe jer je to bio jedini grijani prostor. Bila je zaključana pa su uzeli neke letve i pokušavali silom otvoriti vrata - sjeća se Antonija.
Kad je dotrčao zaštitar i otvorio kućicu, u nju su smjestili 25 malih "štruca".
- Samo sam uspjela svog doktora pitati može li poviriti unutra i vidjeti je li Lukrecija dobro. Pitao me koji broj ima, narukvice su našim 'palčićima' bile omotane oko nožice, jer su za ruku, kamo ih se obično stavlja, bile prevelike. Rekao mi je da je dobro, da ne brinem - pamti Antonija. Hladnoću od silnih emocija, kaže, nije ni osjetila.
'Hvala gospodinu na čarapama!'
- Stajala sam ispred vrata te kućice i prišao mi je nepoznati gospodin u društvu supruge, vjerojatno stanari okolnih zgrada, ponudio je da mi obuje čarape koje je donio, bila sam bosa, u papučama. Imam te čarape i danas, čuvam ih kao uspomenu, hvala mu. Ne znam tko je on, ali mu ovim putem sad zahvaljujem, pet godina poslije - nježno će Antonija.
Prije Lukrecije je u 24. tjednu trudnoće rodila sinčića, izgubila ga je 16 dana poslije.
- I zato sam čvrsto vjerovala da će Lukrecija biti dobro, da će sve završiti dobro, da će izrasti u veliku djevojčicu. Nikakav drukčiji scenarij od tog nije dolazio u obzir - prisjeća se ova hrabra žena.
I jest, itekako je bila u pravu - Lukrecija je danas velika, lijepa djevojčica, koja je jako brzo ulovila ritam urednog razvoja. Štoviše, prohodala je već s godinu dana, baš kao i njezina tri godine mlađa seka, dvogodišnja Glorija, koja je također rođena kao "palčić", s kilažom tek nešto većom od kilograma. Danas je i ona napredna, lijepa djevojčica. Obje su danas male vesele brbljavice. Lukrecija zna priču o svom rođenju, zanima je kako joj je bilo u stražarskoj kućici, što je to potres, sve...
- Nakon potresa ubrzo su počeli pristizati naši muževi, rodbina, koji su nas vodili kućama, a bebe su krenule u KB Dubrava, gdje je za njih bio spreman jedan dio bolnice, tad COVID bolesnika tamo još nije bilo. Dolazili su Bad Blue Boysi, sjećate se kako su pomagali prenositi inkubatore... - sjeća se Antonija.
Zbog COVID-a, međutim, svoju novorođenu djevojčicu od tog trenutka više nije mogla vidjeti - puna je dva mjeseca roditelji nisu vidjeli, sve dok nije otpuštena iz bolnice.
Gledali smo je samo na slikama
- Čitavo to vrijeme smo je gledali samo na fotografijama koje su nam slali liječnici. Bilo je to jako teško razdoblje za nas, no znala sam da će sve biti dobro, da je naša djevojčica velika 'fajterica' - nastavlja Antonija.
Vjerovala je u svoju djevojčicu od prvoga dana, od njezina prvog daha na ovom svijetu, govori nam sa suzama u očima.
- Jedno smo dijete prije Lukrecije izgubili, onda taj potres tri dana nakon njezina rođenja, nije nam bilo lako... Ali danas je ona zdravo i veselo dijete, koje svojom živahnošću, kako si mi to tumačimo, nadoknađuje vrijeme 'izgubljeno' u inkubatoru - kroz smijeh će mama.
Lukrecija veselo gasi svjećice na svojoj torti, pravi će, veliki, "party" biti za vikend.
- Na svaki njezin rođendan plačemo i smijemo se u isto vrijeme, emocije su i dalje jake - govori nam Antonija.
Mlađu, Gloriju, otkriva nam, rodila je 17. ožujka 2023., znači samo dva dana prije Lukrecijina trećeg rođendana. Isto je požurila na ovaj svijet, tri mjeseca prerano.
- Ujutro, kad sam shvatila da se nešto događa i da moram u bolnicu, uspjela sam samo Lukreciji obećati da ću doći na njezin rođendan za dva dana. I jesam, dva dana nakon porođaja potpisala sam otpusno pismo na vlastitu odgovornost, dežurnom sam liječniku rekla: 'Čujte, prvi ste me put iz bolnice otpustili na cesti, možete i sad, u nedjelju' - smije Antonija.
Prisjeća se goleme sreće na licu male Lukrecije kad se pojavila na kućnom pragu na njezin treći rođendan.
- Mama, zašto sam spavala u maloj kućici ispred bolnice, pričaj mi o tome...
Ne odustaje Lukrecija, prava mala "fajterica" i frajerica, jača od potresa.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
