Kujica Tina ima 22 godine i traži dom: 'Nitko nije pitao za nju 14 godina. Zaslužuje dom i ljubav!'

Za nju nitko nije pitao, a jako je lijep pas. U njoj još ima jako puno snage, iako je u godinama. Još uvijek se nadamo da će svoje stare  dane provesti na suncu u zagrljaju s obitelji, kazala nam je Danijela Kranjec, predsjednica bjelovarske Šape i voditeljica skloništa u Letičanima.

Tim riječima predstavljena je njihova najstarija stanovnica. Riječ je o kujici Tini, mješanki jako velikoga srca, koja svoj skromni dom traži od 2011. godine. Pronađena je u Lugu kako luta.

Iz skloništa pretpostavljaju kako ju je vjerojatno netko ostavio u šumi. Tada je svoj privremeni dom dobila u Letičanima. Problem je što joj je privremeni dom postao trajni. 

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

00:57

Kujica Tina ima 22 godine i traži dom: 'Nitko nije pitao za nju 14 godina. Zaslužuje dom i ljubav!' | Video: 24sata Video

Kada je stigla u sklonište, u službenu je dokumentaciju upisano da ima četiri godine, no čini se kako taj podatak ipak nije točan. 

- Kasnije sam pronašla papire u kojima stoji kako je Tina na svijet stigla 2003. godine, a ako je to točno, znači da ima, ne 18, već 22 godine – kazala je Kranjec.

Pretpostavlja kako je do zabune s godinama došlo jer su tadašnji volonteri, u dobroj namjeri da što prije Tini pronađu dom, kujicu odlučili "pomladiti", odnosno upisati da je mlađa nego što ona zapravo jest.

- Vjerujem kako su mislili da će Tina tako prije pronaći dom jer ljudi radije udomljuju mlađe pse. Pretpostavljam da su zbog toga kao godinu rođenja upisali 2007  godinu - kazala je Kranjec.

Na žalost, Tini niti "pomlađivanje" u papirima nije pomoglo da pronađe novi dom, a jedina obitelj za koju zna posljednjih 14 godina su volonteri i druge napuštene njuškice iz Šape. Godine su prolazile, a ona je ostajala. Gledala je druge pse kako odlaze u svoje tople domove, dok je ona čekala da njena obitelj naiđe. Svaki put kada bi netko došao, nadala se da će se pogled zaustaviti na njoj, ali uvijek bi ostajala u sjeni mlađih njuškica. No, Šapa je mjesto na kojem nada ne umire tako lako pa se i Tina, iako umorna, i dalje nada kako će prije nego što zaklopi svoje oči zauvijek, osjetiti toplinu vlastitog doma.

- Ona strpljivo čeka već 14 dugih godina. Mirna je i tiha, ne traži mnogo, samo malo ljubavi, malo nježnog dodira, malo topline. Godine su prolazile, a oči su izgubile sjaj i oštrinu, šape drhte i ne služe kao prije, njuškica je posijedila, zubići se prorijedili, tijelo oslabilo. I dalje je ovdje, i dalje se nada, i dalje dočekuje svakog posjetitelja mahnuvši svojim repićem. Ispratila je na stotine pasa, gledala ih kako odlaze u novi život, a ona je ostajala. Svaki put kad bi netko došao, nadala se da će je napokon povesti sa sobom. No, nitko nikada nije. Tko god da bi ju uzeo, u svoj dom bi dodao još topline. To je pas koji, osim zbog cijepljenja, nikada nije išao veterinaru. Na žalost, zadnjih mjesec dana je počela pokazivati znakove starenja - kazala je Kranjec.

Kazala je da je ona predobar pas. S obzirom na svoje godine, uopće nije zahtjevna. Ne inzistira na dugim šetnjama, njoj su dovoljna dekica, toplina i malo maženja. To je sve. Tini bi najviše odgovarao miran dom, bez puno buke i galame, kako bi spokojno mogla provesti posljednje godine svoga života.

Iako dob od 22 godine za psa zvuči gotovo nevjerojatno, Kranjec kaže kako to nije baš takva rijetkost, što potvrđuju upravo Šapini štićenici.

- Prošle godine napustio nas je pas koji je, nakon Tine, bio najstariji u Šapi. Lino je imao 21 godinu i morali smo ga uspavati jer je bio bolestan i nemoćan. Baš kao i Tina, i on je bio prekrasan pas i vrlo poseban jer je to bio pas naše drage tete Mace Horvat koja je vodila azil sve dok nije preminula – kazala je.

To je, kako je rekla, dokaz da se o psima o kojima oni preuzmu skrb, zaista dobro brinu.

- Može se tako reći, da im nije dobro ovdje, sigurno ne bi tako dugo živjeli – kaže Danijela.

Potencijalni udomitelji mogu svakodnevno doći u Šapu, bez prethodne najave, a osim Tine, ondje će ih dočekati još 43 slatke njuškice koje također čekaju neko bolje sutra. 

- Vrata Šape otvorena su svima 365 dana u godini. Ne morate nužno doći udomiti psa, možete ih doći pomaziti, prošetati, oni će i zbog toga biti jako sretni – kaže Danijela.

U Šapi su dobrodošle i donacije kako bi svi pseći trbuščići i ubuduće bili puni, kao i za podmirenje veterinarskih i ostalih troškova. Svi koji žele pomoći društvu te Tini i njezinim prijateljima, donacije mogu uplatiti na broj računa IBAN: HR5923600001102193333, SWIFT: ZABAHR2X, ili putem PAYPAL-a: sapa.bjelovar@gmail.com. Za sve dodatne informacije mogu kontaktirati volontere na broj telefona 043/232-278.