Koliko u Hrvatskoj zarađuju ulični zabavljači i može li se od toga uopće pristojno živjeti?

Kiša danima polijeva zagrebačke ulice. Tisuće ljudi u automobilima stvaraju kolone na gotovo svakom raskrižju, a u vjetrobranskim staklima onih u prvim redovima ljeskaju se odrazi svjetla na semaforima. Trube se čuju svako toliko. Nervozni, užurbani, u hektičnoj svakodnevici, većina ih juri na posao, liječničke preglede ili voze djecu u vrtiće i škole. Trideset sekundi relativno je kratak period, ali dovoljan da sivi mokri asfalt oboje oni kojima je on pozornica. Deset je koraka dovoljno da se prijeđe jedno od najprometnijih raskrižja u Zagrebu, ono smješteno između Vukovarske i Držićeve. Nema podizanja teških kazališnih zastora, crveno svjetlo na semaforu znak je da performans započinje. Ratko Bokić dolazi negdje na sredinu zebre, između pješaka, direktno u publici i vadi svoje rekvizite. Žongler je i ulični umjetnik cijeli svoj život.