Jela Zucalo (76) posvetila je život unuku Ivanu, koji je od nepokretnosti došao do samostalnosti. Unatoč vlastitim zdravstvenim problemima, njezina ljubav i briga su neizmjerne
Jela (76) napustila Dubrovnik zbog unuka: 'San mi je vidjeti ga sretnog s djevojkom..'
Ivan je super, svakim danom može sve više i više. Sada traži curu. To nam je velika želja, a sigurna sam da će to ostvariti jedan dan, našalila se Jela Zucalo (76) koja je prije 16 godina napustila rodni Dubrovnik kako bi se s bolesnim unukom preselila u Krapinske Toplice. Kako nam je ispričala, do tada je Ivan bio potpuno nepokretan, a danas sam plaća račune u pošti i ide u kupovinu.
- U dućanu ga svi već znaju pa nam i to puno olakšava njegovo kretanje i pomaganje meni. On je meni sve, a ovo mi je bila jedina želja koju sam imala. Da on bude dobro i da bude samostalan. Nitko nije vjerovao u njega osim mene - ispričala je Jela.

Nad Ivanom je dobila skrbništvo dok je on još bio mali. Ona je jedino koga on ima i on je jedini koga ona ima.
- Roditelji su mu imali prometnu kada je njegova majka još bila trudna s njime. Nakon prometne je pala u komu i bila je u splitskoj bolnici. Onda su je odvezli u Dubrovnik na porod. Kada su ga izvadili, rekli su da je dobio zdravog sina. Kasnije smo saznali da je ugrušak učinio štetu. Kada je Ivan imao 4 godine, njegovi roditelji su se razveli. Obitelj se raspala i ja sam preuzela brigu o Ivanu. Nisam htjela dopustiti da o njemu brine netko nepoznat.

Jela je obišla mnoga mjesta u potrazi za pomoći – bila je u Lourdesu, Austriji, Marijinom Svetištu, Italiji, a posjetila je i Međugorje, Mariju Bistricu te Crnu Goru. Jednom joj je iz Rijeke došao čovjek koji je navodno poznavao osobu koja je izliječila mnogo djece slične sudbine. Otišla je i u Bihać, ali tamo je bila prevarena. Mnogi su joj obećavali da će Ivan ozdraviti, ali su je samo lagali – prisjeća se s gorčinom.

Kad su prije 14 godina ona i Ivan stigli u Krapinske Toplice, Ivan nije mogao ništa sam. No, nakon vremena provedenog s dobrim fizioterapeutima, prvi put se uspio okrenuti na stranu dok je ležao u krevetu. Upravo tamo izgovorio je i prve riječi. Danas teško govori, ali baka ga razumije gotovo sve.
- U početku sam samo željela da mu ruke budu funkcionalne, da može sam jesti i da ne ostane gladan ako mene jednog dana ne bude. Samo to. I to je uspio s nekih 14 godina. No, kad vidim koliko smo napredovali, sada sanjam da ću ga jednog dana primiti za ruku i da ćemo zajedno prošetati ili barem napraviti nekoliko koraka - kaže Jela iskreno.

Ivan je već bio na korak do hodanja, no morao je operirati kuk. Nakon operacije uslijedila je pandemija, koja mu je onemogućila rehabilitaciju, to ga je, kaže baka, potpuno unazadilo.
Godine brige za unuka ostavile su trag i na Jelinom zdravlju. Leđa su joj oslabjela, često se ukoči i od bolova ne može ništa. Nedavno joj je liječnik preporučio da odmara tjedan dana, ali Jela si to ne može priuštiti. Ivan ne može ustati iz kolica bez njezine pomoći, ne može sam otići na WC ni leći u krevet. Ipak, u svemu tome prisutna je ljubav.
- Što ja mogu manje, to on može više. Kad vidi da me boli i da mi je teško, oslanja se više na svoje ruke kako bi mi olakšao dok ga podižem. Tako zapravo pomažemo jedno drugome - kaže Jela, kojoj je jedina želja da Ivan bude zdrav.

Jedino za čime pati je njezin rodni Dubrovnik, gdje su joj kći, sin i četvero unučadi. Otprije 14 godina, otkako su ona i Ivan u Krapinskim Toplicama, ondje je bila samo nekoliko puta. Ivan nikada ne ide s njom – put autobusom bio bi mu prenaporan, a avioprijevoz ne dopušta njegova kolica. Osim toga, let bi im bio preskup. Kada Jela ipak uspije otići, o Ivanu brine gospođa koja ih dobro poznaje i koja se s njim odlično slaže.
- Ne mogu ni reći što mi najviše nedostaje jer mi nedostaje sve, obitelj, prijatelji, moj grad. Sanjam ga noću, ali ne smijem previše misliti na to. Ja sam ovdje zbog Ivana, i kad vidim njega sretnog, kada mi priča, ja sam također sretna. Moj život je lijep jer sam s njime - priznaje Jela.
Nagradu Ponos Hrvatske utemeljio je list 24sata, a partner je HRT. Priče o našim dobitnicima pratite stoga i u HRT-ovoj emisiji "Dobro jutro, Hrvatska". Svečanu dodjelu pratite 12. travnja na HRT2 od 17.40 do 19 sati. Pokrovitelji projekta su PBZ Card, PPD, OTP Banka, Hrvatska pošta, HEP, Erste banka, INA, Telemach, Končar, Fina, Groupama Osiguranje, Janaf, Studenac, Wiener osiguranje VIG, Podravka grupa, Stega Tisak i Hotel Puntijar.