Infantilni Mislav Herman želi biti James Bond. Nije li vrijeme da odraste? Ili pročita knjigu?

Josip Dabro snimao se kako puca kroz prozor jurećeg automobila. Zoran Milanović godinama je prodavao imidž kvartovskog štemera, boksača i čvrstog momka. Željko Kerum hvalio se da "je*e kao Hektor".

A Mislav Herman, šef zagrebačkog HDZ-a, kandidat za gradonačelnika Zagreba, 48-godišnji ginekolog iz glasovite liječničke obitelji, hvali se da želi biti James Bond.

"Uvijek sam htio biti James Bond. Dječački san svakog dečka iz Zagreba su lijepe žene, dobri auti i uvijek happy end", izjavio je Herman u intervjuu RTL-u, promovirajući svoju kandidaturu na lokalnim izborima.

Naravno, svaki dječak sanja o tome da bude James Bond. Ali kad ima 12 godina, a ne da se time hvali u svojoj 48. 

I ne kad se kandidira za drugu najvažniju izvršnu funkciju u državi, za gradonačelnika milijunskog grada kao kandidat najjače političke stranke u državi.

Lijepe žene

I dok su neki od Hermanovih kolega pokušavali utjeloviti pojedine osobine Jamesa Bonda - pucanje, štemanje, seks - "Herman, Mislav Herman", želi utjeloviti baš sve njeghove osobine. Dobar auto, happy end i "lijepe žene".

Jer žene, naravno, moraju biti lijepe. Ne pametne, ambiciozne, sposobne, samostalne. Moraju biti lijepe.

Baš kakve je volio James Bond: pokorne, podložne, ovisne...

James Bond odavno je prepoznat kao seksist i ženomrzac koji je u svojim filmovima, u različitim glumačkim inkarnacijama, uzimao žene protiv njihove volje, ponižavao ih, eksploatirao, napastvovao, zanemarivao i držao manje vrijednima.

Pred tim moćnim bijelim muškarcem padale su sve žene. 

Ili ih je on uzimao kad god je poželio.

Je li to nešto što je Herman radio ili sanjao o tome da radi?

"Fali mu force"

"Mislav je dobar dečko i odličan liječnik, možda mu nedostaje malo force", rekao je za Hermana jednom prilikom njegov stranački kolega, citiran u Večernjem listu, što bi danas moglo značiti da je Mislav Herman u ovoj kampanji posegnuo za Jamesom Bondom, neuništivim superjunakom koji nikada ne stari, kako bi dodao malo "force" svojoj neupečatljivoj i nezanimljivoj političkoj pojavi.

Pa čak i po cijenu toga da ispadne infantilni, nezreli, iskompleksirani pubertetlija zarobljen u tinejdžerskim mokrim snovima.

Milanović je popravljao svoj imidž štrebera i diplomata pričama o tome kako se do fakulteta tukao u kvartu, reklamirao svoje boksačke vještine, a kasnije se družio s generalima i padao s borbenih vozila kako bi izgradio imidž frajera.

Kerum je našao mladu ženu kako bi se pred svojim biračima pokazao kao seksualno potentan muškarac koji "kao Hektor svake godine napravi jedno dijete". I usput nabacio Ferrari.

Dabro je pucao iz vatrenog oružja i žonglirao bombama, skoro kao Boško Buha.

Bondovo skupljanje smeća

Herman svoj nedostatak karizme pokušava nadomjestiti imidžem junaka s kino postera, neuništivog tajnog agenta s "lijepim ženama i dobrim autima", kao da je to nešto što Zagrepčani očekuju od svog gradonačelnika čiji glavni zadatak je skupljanje i razvrstavanje smeća.

Birači bi se valjda trebali poistovjetiti s Hermanom kao što se on, ovako pubertetski, poistovjećuje s Jamesom Bondom.

Zar Herman doista misli da birači na čelu grada žele šminkera i bonvivana, seksista i ženomrsca, fiktivnog lika koji svoj martini pije "promućkan, a ne promiješan"?

U kakvoj to parodičnoj psiho-drami živimo?

Životni uzor

Zašto se Herman, pristojni liječnik iz ugledne zagrebačke obitelji - čija je majka liječnica nedavno osuđena za uzimanje mita - nije pomaknuo dalje od svojih dječačkih heroja i pohvalio se nekim drugim životnim uzorom?

Zar mu je doista stalo do umjetnog imidža slavnog, popularnog, moćnog i nedodirljivog - i izmišljenog - junaka, da nije mogao otkriti da je u životu ipak napredovao, intelektualno, emocionalno, karakterno, pa i politički?

Zar doista želi biti junak koji je u jednom filmu prikovao ženu za pod i prisilno je ljubio (ženu zvanu Pussy Galore), koji je spavao sa ženom koja je bila žrtva seksualne trgovine i koji se hvalio da "do četrdesete godine žene ne koštaju ništa, a poslije moraš platiti ili ispričati dobru priču"?

I za kojeg je čak i Daniel Craig jednom rekao da je "seksist"? 

Nažalost, Herman će vjerojatno pronaći publiku koja će se poistovjetiti s njim i njegovim alter egom, a to je upravo ona publika na koju se danas upozorava u serijama na Netflixu. Je li to nešto što njemu treba? Ili Zagrebu?

Možda je ipak došlo vrijeme da 12-godišnjak u Mislavu Hermanu odraste. Ili makar pogleda još neki film. Ili još bolje, pročita neku knjigu.