FOTO Šimun Petar (12) otrčao je utrku gurajući Jana: 'Teško je bilo, ali borio sam se za njega'

Mama, bilo je jako naporno, posebno ona uzbrdica, rekao je mali trkač Šimun Petar Perasić (12) svojoj mami Petri koja ga je dočekala na cilju nakon otrčanih pet kilometara zagrebačke Holjevke. A Šimun Petar ne samo da je morao otrčati gotovo 3,5 kilometara uzbrdice nego je uz to, u kolicima gurao i svog nepokretnog prijatelja Jana (9). Ali, ne, nemojte pomisliti da su kolica za Šimuna bila otežavajuća okolnost. Možda mu je fizički bilo napornije, ali sreća koju osjeća dok gura svog malog prijatelja na utrkama je neizmjerna. Jan je dječak s cerebralnom paralizom, epilepsijom i oštećenim vidom.  Pa iako Jan danas ne hoda, ne priča i ne sjedi te ne ide u školu, njegovi roditelji tvrde da svakako ima sretan život. Dio te sreće su i utrke na koje ide sa Šimunom Petrom i na kojima u potpunosti uživa. Baš kao i Šimun.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

00:57

Šimun Petar (12) otrčao je utrku gurajući Jana: 'Teško je bilo, ali borio sam se za njega' | Video: 24sata Video

SVE ZA BOLESNOG PRIJATELJA Bravo, Šimune! Dječak nabavio kolica za nepokretnog prijatelja Jana: Zajedno idu na utrke

Možemo slobodno reći kako se radi o dječaku koji stavlja osmijeh na lica drugoj djeci. Empatični dječak koji je rođen s govorno jezičnim teškoćama, uvijek na prvo mjesto stavlja veselje druge djece. Tada je i on sretan. Trenutno najviše vozi Jana kojega je upoznao na jednoj od utrka i od tada su nerazdvojni kao trkački par. Svoju su povezanost pokazali i ove nedjelje na utrci po Zagrebu. Naime, Zagrebački atletski savez je u nedjelju po deseti put organizirao atletsku utrku "Holjevka". Start utrke bio je na Mostu slobode. Trčalo se Avenijom Većeslava Holjevca i Ulicom Hrvatske Bratske Zajednice, dok je cilj bio na prostoru SRC-a Bundek.

Šimunu Petru i Janu trebalo je 36 minuta da otrče pet kilometara.

- Inače mu treba i manje vremena, ali uzbrdica je stvarno bila zeznuta. Međutim, on je svejedno bio presretan. A tek Jan! Doslovno je čarobno kako su se njih dvojica pronašli u ovoj priči. Šimun je preponosan na sebe i samopouzdanje mu jako raste. S druge strane, mene kao majku, veseli da ova njihova priča poziva i nas odrasle da razmislimo o važnosti uključivosti i razumijevanja među djecom. Različitosti nas ne bi trebale razdvajati, već spajati i oblikovati našu zajednicu. Sport, kao univerzalni jezik, može pomoći u stvaranju takvog svijeta - ističe Petra. Podsjetila je i da je njezin sin izabran za prvog ambasadora projekta Snaga pokreta, osnivača Marka Kosa. Snaga pokreta već više od godinu dana aktivno sudjeluje na mnogim utrkama, pružajući osobama s invaliditetom priliku da iskuse uzbuđenje i radost sudjelovanja na sportskim natjecanjima.

POSEBNA ŽELJA JEDNOG DJEČAKA Šimun Petar (12) nesebičan je unatoč svojim teškoćama: Želim da se i bolesna djeca utrkuju

Utrke mu nikad ne dosade

Podjsjetimo, Šimun Petar počeo je trčati s četiri godine. Sada je iza njega više od 150 utrka i jednako toliko medalja. Njegova mama otkriva kako mu one nikad ne dosade.

- On jednostavno ima fiksaciju na te utrke i nema šanse da mi ikada kaže kada ga probudim prije neke utrke da bi radije ostao kući ili da ne želi sudjelovati. To je njegov život, tu nalazi smisao. I prije su ga utrke veselile, ali otkako gura Jana u kolicima za vrijeme utrke, sve mu je još veću dimenziju dobilo. Sada kao da se ima još više razloga boriti i još brže trčati. Kad dođe do cilja i osvoji medalju, jednako je sretan i zbog sebe i zbog Jana. Puno znači kad vidi kako Janu stavljaju medalju - rekla je Petra. To nam je potvrdila i Janova mama Dorotea.

Janov ponos do neba

- Jan je toliko ponosan, već sam sebe smatra sportašem. Jutro nakon utrke mu je najbitnije. Tada s medaljom oko vrata ide u vrtić. Prve reakcije dobije već od vozača autobusa koji dolazipo njega. Trebate vidjeti njegovo lice kad mu vozač kaže: "Hej, Jan! Opet si osvojio medalju? Pa ti ih samo redaš jednu za drugom!" Jan tada ne može skinuti osmijeh s lica. A onda dođe u vrtić i tada kao da iznova proživljava sve što je bilo na utrci. Djeca mu gledaju medalju, osmjehuju mu se. Oni su kao i Jan svi neverbalni, ali svi mogu pokazati svoje osjećaje. Tako oni njemu pokazuju svoje divljenje zbog osvojene medalje, a Jan pokazuje svoju neizmjernu sreću - rekla je Dorotea. Dodala je da ih na utrkama puno trkača već prepoznaje. Mnogi već znaju za Šimuna i Jana, ali ima i onih koji ih gledaju u čudu, ali s odobravanjem.

- To nam i je cilj. Da svima pokažemo da invaliditet nije nešto što se mora sakriti doma nego da i ta djeca vrijede i trebaju sudjelovati u svim sportovima - kaže Janova majka. Zajedno s mamom od Šimuna Petra, pozvala je svu djecu s invaliditetom na utrku koja će se 1. ožujka održati u Slavonskom Brodu kako bi i ona osjetila čari natjecanja.