Donald Trump više nije vođa svog kulta. On je samo maskota kojom se nadahnjuje trumpizam

U velikom, možda dosad i najvećem obavještajnom, političkom i medijskom skandalu koji ovih dana potresa Ameriku, jedna stvar se naročito ističe, a o njoj se najmanje govori.

Među čak 18 najviših dužnosnika američke administracije, od potpredsjednika JD Vancea do ministra financija, koji su na javnoj, komercijalnoj aplikaciji iznosili povjerljive informacije o ratnim planovima i vojnim udarima na Jemen, nema samog predsjednika Donalda Trumpa.

Svi su tamo, osim njega. Čak i onaj novinar The Atlantica koji tamo nije smio biti, a koji je čitavu priču otkrio javnosti. 

Dan nakon što je eksplodirao ovaj skandal, najveći u moru ogromnih skandala, Trump nije imao pojma o čemu ga novinari pitaju, nije znao o čemu se radi i tvrdio da prvi puta čuje za to. Ali je svejedno iskoristio priliku da preuzme zasluge za uspješan napad na terorističku organizaciju Houtha u Jemenu.

Oni mogu bez Trumpa, Trump može bez njih.

Nije vođa, nego figura

Cijela Trumpova administracija bila je na tom famoznom chatu oko napada na Jemen, gdje se raspravljalo i o politici prema Europi, polemiziralo čak i s Trumpovim stavovima i politikama, samo predsjednika Amerike nitko nije uključio u to. 

To je znakovito, koliko je i očekivano.

Trump više nije vođa kulta. On je tek figura na čelu kulta. 

Nije vođa slobodnog svijeta, nego vođa kojemu je bitna samo njegova sloboda. Što znači da svi drugi imaju potrebnu slobodu u njegovoj vlasti raditi što god žele.

Trump nikome ne treba - osim možda Elonu Musku da mu prodaje Tesle na travnjaku Bijele kuće ili Vladimiru Putinu da rastura NATO savez i Ukrajinu - kao što Trump više nikoga ne treba.

On samo potpisuje

On je tamo samo da potpisuje izvršne uredbe o kojima nema pojma i da ponavlja teze koje mu je netko napisao o Panami, Kanadi, Grenlandu, Europskoj uniji, da se pravi da pregovara s Rusijom, kao i da povremeno pusti Elona Muska da održi predavanje novinarima u Ovalnom uredu dok njegov sin kopajući nos ponižava predsjednika SAD-a.

Što to onda znači? Što je trumpizam bez Trumpa?

Ovaj skandal s javnim dopisivanjem o ratnim planovima SAD-a iz kojeg je Trump upadljivo bio isključen aktualizira pitanje koje mnogi počinju postavljati, i to kako nova Trumpova administracija provodi sve snažniji državni udar na američku demokraciju i globalni poredak: hoće li sve to stati Trumpovim odlaskom, ovakvim ili onakvim?

Tako je to kod svih političkih pokreta ili liderskih kultova.

Je li jači lider ili ideja? Može li ideja preživjeti odlazak lidera? 

Samo Trump

Zbog čega je cijeli ultrakonzervativni pokret, potpomognut američkim oligarsima, tajkunima i stranim obavještajnim službama, podržavao Donalda Trumpa u čak tri njegove predsjedničke kampanje? Kad je bilo jasno da su njegovi ionako oskudni intelektualni i politički kapaciteti iscrpljeni, kad je bio kompromitiran sudskim presudama i optužnicama, kad je bio vidljivo ispijen, onemoćao i izgubljen, možda čak i više od Joea Bidena?

Zato što je samo Trump mogao izgurati ekstremističke, radikalne, fundamentalističke, do jučer marginalne političke ideje skroz do Bijele kuće i prodati ih zaluđenim biračima i šokiranoj javnosti.

Birači se zaklinju u spasitelja Trumpa. Trump je mesija, vođa i lider kojemu je sve oprošteno, čija svaka riječ se prihvaća zdravo za gotovo i koji tom biračkom tijelu nudi da izaberu iz kojeg god izloga žele: rasizam, mizoginiju, izolacionizam, populizam, političku nekorektnost, religijski fundamentalizam, nacizam...

Nitko osim Trumpa

Nitko drugi, nijedan drugi pripadnik tog ekstremističkog kulta, ne bi svojom slavom, karizmom, celebrity statusom, demagogijom mogao nadomjestiti Trumpa. Ima među njima pametnijih i zlokobnijih, ima požrtvovnijih i racionalnijih, ima luđih i najluđih, ali nitko od njih ne bi mogao preuzeti Trumpovo lidersko žezlo.

Nitko ne bi mogao prodati trumpizam uspješnije od Trumpa.

Zato im treba Trump. Za pokazivanje, kao i za kamufliranje. Treba im kao pokrovitelj, maskota, ikona, možda i kao ideja, premda nema osobe u tom kružoku koji bi mogao biti ispražnjeniji od bilo kakve ideje. 

Tuđmanov kult

Nije baš adekvatna usporedba, ali na sličan način HDZ se godinama šlepao na kultu Franje Tuđmana i skrivao u sjeni svog velikog vođe. I danas njegovi lideri uredno nose Tuđmanovu bistu po stranačkim skupovima, kao da posjeduje nekakvu magičnu moć da prenese svoj utjecaj na novu generaciju vođa kojima birači nužno ne vjeruju, ali se zato napajaju Tuđmanovim likom i djelom.

S Trumpovim odlaskom trumpizam, kao maligna politička pojava koja je iz američkog društva izvukla sve najmračnije demone i maksimizirala njihovu snagu, vjerojatno neće u potpunosti nestati (onako kako je nestao Tea Party), ali bi se mogao ispuhati i izgubiti onu iracionalnu privrženost lideru kakva je kultovima nasušno potrebna.

Trumpizam mimo Trumpa

Svi MAGA političari ritualno se zaklinju u Trumpovu veličinu, moć i utjecaj, ljepotu i pamet, premda nužno u to ne vjeruju, samo zato da bi se dodvorili njegovim sljedbenicima koji ga već deset godina poslušno prate, bez obzira što je on napravio ili što se o njemu otkrilo.

Državnu politiku mogu voditi mimo njega. Odnosno, pomoću njegove ruke koja potpisuje izvršne naredbe ili njegovih izjava u kojima, koliko god neartikulirano, šalje njihove poruke. 

Trump ne kreira, nego provodi politiku. A ta politika se ne kreira u Kongresu ili Republikanskoj stranci, nego u kabinetima njegovih političkih i financijskih sponzora, u Washingtonu ili Moskvi. 

Ili na chatu aplikacije Signal, inače zabranjene za korištenje uredbom MInistarstva obrane, gdje Trumpova administracija raspravlja o najvažnijim državnim tajnama i Trumpovim politikama, bez Trumpove nazočnosti.

On im ne treba kao lider. Treba im samo kao maskota. Možda i u trećem mandatu.