Braća Bursać taekwondo uče djecu s poteškoćama: 'Bilo nam je važno razbiti stigmu'

Pokret i kretanje je nešto na što bi svi trebali imati pravo bez obzira na fizička ili druga ograničenja. Braća Danijel i Boris Bursać iz Zagreba otvorili su tako vrata svog taekwondo kluba Čigra djeci s Downovim sindromom i osobama s invaliditetom te zauvijek razbili stigmu. Zbog svoje nesebičnosti, braća su 2018. godine dobila nagradu Ponos Hrvatske. Posjetili smo ih povodom 20. rođendana nagrade.

- Kada sam krenuo rekli su mi da sam bedak. Ja sam napravio projekt, napisao ga i bio mi je zanimljiv, ali kada sam ga tek počeo provoditi znao sam se voziti tramvajem kući i plakati. Nisam znao kako uopće da idem dalje, ali onda se sve krenulo razvijati korak po korak i shvatio sam da moram počet radit s njima na individualnoj razini. Pridružio mi se onda Boris, zatim djeca iz kluba koja su bila starija i studenti pa smo doveli još neke ljude koji su htjeli sudjelovat. Uspjeli smo tako dobiti tu individualnu razinu i sve je zaživjelo. Nismo mogli ni slutiti da ćemo doći tako daleko - prisjeća se Danijel.

U klub je došao još za vrijeme fakulteta kao trener. Klub je rastao i redovito su povećavali broj termina pa su tako onda i osnovali grupu na kojoj rade u suradnji s Udrugom za sindrom Down Zagreb. Kasnije su u tu grupu uključili i djecu s različitim intelektualnim i motoričkim poteškoćama. Za projekt, simbolično nazvan Čigrin let, dobili su i priznanje Ponos Hrvatske 2019. godine, a od tada je projekt toliko odjeknuo što nisu mogli ni zamisliti.

- Od razdoblja kada smo dobili nagradu, koje je bilo prije korone, u međuvremenu se dosta toga promijenilo u sportu općenito pa isto tako u borilačkom sportu. U međuvremenu smo pokrenuli projekt i doveli ga do zavidne razine s odraslim osobama s invaliditetom koji treniraju disciplinu para taekwondoa i u kojem imamo i aktualne svjetske i europske prvake. Od tog trenutka kada smo mi bili medijski eksponirani jako se povećao interes za disciplinu i velik broj i djece i odraslih su počeli trenirati taekwondo jer su vidjeli da se mogu pronaći u tome, a njima to zaista pomaže. To je oblik vježbanja gdje se trenira cijelo tijelo i gdje je sve podjednako zastupljeno kod treninga, i fleksibilnost i koordinacija - kaže Boris.

Svaki dan nauče nešto novo

Danijel ističe kako nisu mogli predvidjeti do kuda će dogurati jer je projekt jedan živi organizam i svakodnevno se mijenja.

- Svaki dan učite i saznajete neke nove stvari, ali iz toga je izašla povijest. Bili smo maltene prvi i onda su se iz toga svega razvili rezultati i te će rezultate vjerojatno teško biti za ponovit jer se sve više ljudi uključilo u to. Oni koji su prvi krenuli s nama su bili pioniri i osvijestili su javnost da se može. Napravili smo jednu ogromnu stvar koliko god se nama nekad činilo to sve normalno. Promijenili smo razmišljanja hrpe ljudi. Nagradu Ponos Hrvatske prije svega nismo očekivali i onda smo shvatili da netko zbilja cijeni to što smo mi počeli raditi. Napravili smo nešto što je drugačije i ljudi su to prepoznali na što smo jako ponosni- dodaje Danijel.

Uspjeh je, slažu se, nus proizvod predanog rada, ali i druženja njihovih članova. Smatraju kako je najvažnije što im je klub dao priliku da nešto rade u svoje slobodno vrijeme, da se imaju gdje socijalizirati i da imaju svoje društvo. U međuvremenu su dobili i novi prostor od Grada gdje mogu držati treninge, ali trebalo je jako puno truda da ga stave u funkciju.

- Prostor je bio u jako derutnom stanju, a mi smo ga uspjeli dovesti do toga da je funkcionalan i ugodan iako ima tu još posla. Imamo trenutačno tri društveno odgovorna projekta. Jedan je Čigrin let za koji smo i dobili nagradu, zatim smo krenuli raditi s odraslim osobama s invaliditetom. Trenutačno imamo petnaestak djece s Downovim sindromom koji tu vježbaju zajedno s terapeutima iz Udruge za sindrom Down Zagreb, preko dvadeset odraslih osoba u sklopu projekta Na krilima Čigre, a radimo i s djecom koju nam šalje centar za socijalnu skrb Črnomerec u suradnji s OŠ Kustošija. To su uglavnom djeca koja su lošijeg imovinskog stanja - otkriva Boris.

Dječji zagrljaj im je sve

Dodaje i kako je interes toliki da su u fazi kada imaju nedostatak vremena i kadra.

- Mi smo imali sreće da smo napravili model koji može držati na životu ove naše programe koje radimo. Projekt s odraslim sportašima je ozbiljan program jer su to ljudi na razini drugih velikih sportaša u zemlji. Nema razlike između sportaša s invaliditetom i bez, oni su ista kategorija. Ponosni smo da imamo svjetske i europske prvake pa čak i višestruke, ali ono najvrjednije je da smo razbili stigmu. Naša vidljivost pomogla je drugim klubovima da i oni otvore svoja vrata - ističe Danijel.

U klub ulažu sve svoje slobodno vrijeme, a iako je nekad naporno kažu kako osjećaj kada ta djeca ulaze u dvoranu ili njihov zagrljaj daju snagu da im omoguće najviše što mogu. Želja im je da projekt dignu i na još veću razinu pa se nadaju da će jednog dana kada se za to pruži prilika uspjeti i otvoriti sportski centar. Predrasude i stigmu su već razbili, a to im je kažu najveća nagrada.

Nagradu Ponos Hrvatske utemeljio je list 24sata, a partner je HRT. Pokrovitelji projekta su PBZ, PPD, OTP Banka, Hrvatska pošta, HEP, Erste banka, INA, Končar, Fina, Janaf, Studenac i Wiener osiguranje VIG.