Donald Trump, po modelu Rusije i u pomoć oligarha i ultrakonzervativaca, uništava američku demokraciju i okupira institucije, a sve to prolazi u jezivoj tišini. Šokirana Amerika gleda kako joj diktatura dolazi na vrata.
Prije dva tjedna američki potpredsjednik JD Vance održao je na sigurnosnoj konferenciji u Münchenu brutalnu lekciju europskim čelnicima i Europskoj uniji o slobodi govora, o cenzuri i demokraciji, proglasio ih "komesarima" koji cenzuriraju govor na društvenim mrežama.
Nakon toga, Donald Trump izbacio je nepoćudne novinare iz Bijele kuće i zabranio dolazak na brifinge najvažnijoj novinskoj agenciji Associated Pressu, zbog toga što je i dalje koristila naziv Meksički zaljev.
Potom je oduzeo akreditacije još nekim nepoćudnim medijima, dok su State Department i druga ministarstva dobila naputak o zabrani konzumiranja precizno pobrojanih liberalnih i kritičkih medija.
Jučer je Trump objavio da zabranjuje prosvjede na koledžima i sveučilištima, zaprijetio oduzimanjem školarine, zatvaranjem, kažnjavanjem, pa čak i protjerivanjem iz zemlje svima koji se usude dići glas. Naravno, protiv Izraela.
Izbacio kongresmena
A iste večeri, izbacio je kongresmena Demokratske stranke iz dvorane Kongres zato što je prosvjedovao tijekom njegova govora o stanju nacije.
I to je samo nekoliko skica mnogo šire i zastrašujuće slike suzbijanja i eliminiranja demokracije u Trumpovoj Americi.
Sve dosad, Amerika se hvalila da je kolijevka demokracije, njezina izvoznica, vrlo često sponzorica i spasiteljica. Mnogi demokratski pokreti, stranke, pojedinci i disidenti širom svijeta koji su vodili bitku s diktatorskim, autokratskim, nedemokratskim režimima, borili se protiv represije, cenzure, progona i utamničenja, obraćali su se Americi za pomoć.
Nekad je Amerika tu famoznu demokraciju širila oružjem, ali vrlo često služila je kao politički, financijski, logistički oslonac svima onima koji su se u svojim zemljama borili za slobodu i demokraciju.
Tuđmanov režim
Kao što je to, primjerice, bilo i u Hrvatskoj u vrijeme vladavine Franje Tuđmana, kad su oporbene stranke suočene s represivnim režimom koji je gušio medije i odbijao priznati izborne rezultate dobivale savjete i pomoć SAD-a.
No sada, kad je Trump pokorio Ameriku, postavlja se pitanje što slijedi sad kad je demokracija ugrožena u Americi. Tko će pohrliti u akciju spašavanja američke demokracije?
Neki europski komentatori podsjećaju ovih dana Amerikance na ukrajinski Maidan, gdje su se 2014. godine tisuće prodemokratskih i proeuropskih prosvjednika tri mjeseca borile protiv ruske marionete na čelu države, Viktora Janukoviča, koji je iz ukrajinske blagajne prebacio desetine milijardi dolara ruskim separatistima, a sama pobuna dobila je podršku Europske unije i SAD-a.
Tako su Ukrajinci branili demokraciju od predsjednika države koji je evidentno bio u ruskim rukama i koji je kasnije pobjegao u Rusiju, nakon što je u parlamentu svrgnut s vlasti.
A što se sada događa u Americi?
Ona se pod ruskim simpatizerom Trumpom pretvara u putinovsku oligarhiju.
Sve ide glatko
Potezi na unutarnjem planu podsjećaju na državni udar, gdje se okupiraju institucije, provode čistke, ukidaju agencije i zakoni, provaljuju arhivi i državne tajne, dok se na vanjskom planu razbijaju međunarodni savezi i razvrgavaju savezništva, Amerika prijeti izlaskom iz NATO saveza, pa čak i iz UN-a, ratuje se s prijateljskim zemljama, a prijateljski koketira s Putinovom Rusijom.
I sve to prolazi bez otpora.
Amerikanci su šokirani, obezglavljeni, zatečeni, koliko i indoktrinirani gotovo dogmatskim stavom o uzvišenosti, bezgrešnosti i neupitnosti američke demokracije.
Kao da ne mogu vjerovati, niti žele priznati, da se tako lako, brzo i jednostavno, gotovo bez ikakve muke, i to od strane potkapacitiranog predsjednika i njegova pobočnika oligarha, uz asistenciju vjekovnog američkog neprijatelja, može demontirati demokracija koja se postojano zidala puna dva i pol stoljeća.
Sada se vidi kako brzo diktatura osvaja prostor i proždire demokratske institucije, tradicije, zakone, uzuse.
Strah i pokornost
Ta brzina ovisi, s jedne strane, o pasivnosti, oportunosti, strahu Trumpove stranke i njezinih zastupnika u američkom Kongresu i Senatu, o konformizmu koji ih navodi da se tako brzo pokore velikom vođi i podrže svaku njegovu odluku koju donosi bez odobrenja Kongresa, već počiva na izvršnim naredbama.
I s druge strane, ona ovisi o šutnji demokratske javnosti.
Demokracija nije samo izborni proces. Demokracija uključuje i sve ono između dva izborna ciklusa.
Uključuje kritički pristup medija koji su, u američkom slučaju, već sklopili pakt s Trumpom ili su naprosto zašutjeli u strahu od Trumpa ili, postoji i ta opcija, naprosto odbijaju priznati da se Amerika i njezina demokracija mogu ovako brzo raspasti. Medijska normalizacija nenormalnog popločala je put prema putinizaciji Amerike.
Gdje je oporba?
Demokracija podrazumijeva i aktivnost političke opozicije, što je veoma vidljivo u Hrvatskoj, ali ne toliko u Americi gdje su Demokrati potpuno izgubili glavu, kompas, a možda i hrabrost. Nitko od bivših demokratskih predsjednika nije pustio glas u vezi Trumpovih poteza.
Nitko nije napustio dvoranu Kongresa nakon što je iz nje izbačen njihov kolega.
Za demokraciju se bore i udruge koje su u prvom mandatu bile aktivne, organizirali su se prosvjedi, izlazilo se na ulice, naročito u vezi otpora ukidanju pobačaja. Sada toga nema. Možda i zato što se otkrilo da je Trump u prvom mandatu dao naredbu da se puca na prosvjednike. Što je kasnije blokirano.
Amerika u tišini, s rukama na leđima i pognutom glavom, korača ravno u diktaturu, s Trumpom u ulozi diktatora i kralja.
Tko će spasiti Ameriku?
I ako Amerika ne može ili ne zna kako pomoći sama sebi, tko bi joj mogao priskočiti u pomoć, onako kako se od Amerike očekivalo da pomaže demokratskim strankama i pokretima diljem svijeta?
Je li to Europska unija?
Francuska je pomagala američkim revolucionarima u borbi za neovisnost od engleskog kralja 1775. godine. Može li sada pomagati američkim demokratima u borbi protiv novog kralja?
Vladimir Putin uspješno je izvezao u Ameriku svoju verziju diktatorskog oblika vladavine, pokoravanja države, zastrašivanja kritičara, ovladavanja institucijama. Sada bi netko trebao u Ameriku izvesti svoju verziju liberalne demokracije na koju su Amerikanci zaboravili, ako su ikada o njoj imali prave svijesti.
Jesu li to Ukrajinci?
Zdravo za gotovo
Amerika, a dijelom i Velika Britanija tijekom Brexita, zaboravila je kako je to boriti se za demokraciju. Uzimali su je zdravo za gotovo, predstavljali kao neupitnu činjenicu, doživljavali kao poklonjeno dobro. Dok se ostatak svijeta, naročito zemlje istočne Europe, morao grčevito boriti za tu demokraciju (i još se za nju bori), pa je zato zna cijeniti.
Amerika, barem njezina konzervativna polovica, suštinski nikad nije prihvatila demokraciju koja podrazumijeva ravnopravnost, slobodu, jednakost, poštivanje ljudskih prava, uključivost, već je dolaskom Donalda Trumpa samo prigrlila onu svoju mračnu stranu koja nalazi snagu, pomoć i utjehu u diktatoru koji ih lišava protivnika, neprijatelja, lažnih prijetnji, žrtvenih jaraca, opće neizvjesnosti.
Kraj demokracije
Liberalna demokracija podrazumijeva obrazovane, informirane i angažirane građane, a Amerika je pokazala da takvih građana nema dovoljno za obranu od Trumpa, Muska, ruskih agenata, domaćih ultrakonzervativaca.
Trumpovi fašisti borili su se za vlast organiziranim jurišem na Kongres u siječnju 2021. godine.
Američki demokrati nisu u stanju ni izaći u prosvjed protiv Trumpova fašizma.
I kako je krenulo, za četiri godine više neće biti demokracije, a možda ni izbora, pa čak ni Amerike kakvu poznajemo.
