Možemo! je od oporbenog lovca u Hrvatskom saboru postao vladajućom lovinom u Zagrebu

Možemo! se ovih dana našlo u zanimljivoj, pomalo bizarnoj, svakako shizofrenoj poziciji: od političkih lovaca postali su politička lovina.

Oporbena stranka koja već godinama prednjači u napadima na Plenkovićevu vladu, HDZ i vladajuću koaliciju u Hrvatskom saboru, postala je kao vladajuća opcija u Zagrebu metom napada, kritika, udaraca, pritisaka i kampanje za lokalne izbore.

Dok udara po Vladi, brani se od udaraca u Zagrebu.

I to je zbunjujuća pozicija za svaku oporbenu stranku koja je navikla uvijek biti u pravu, nikad u krivu. Što, pak, ne vrijedi za vladajuću opciju na bilo kojoj razini: ona je tradicionalno u krivu, vrlo rijetko u pravu.

Presvlače odoru

I ta bipolarna pozicija u kojoj se našla platforma Možemo! gotovo je jedinstvena na političkoj sceni u zadnjih dvadesetak godina. Dok napada Banske dvore, istodobno se brani u Poglavarstvu. Lovac postaje lovina. 

Presvlače se iz oporbene u vladajuću odoru.

Stoga Možemo!, kao oporbena stranka koja je navikla na to da je uvijek na pravoj strani i uvijek u pravu, teško podnosi činjenicu da se u Zagrebu našla na udaru tamošnje oporbe, od HDZ-a i ex-Bandićevaca preko liberala i (pravih? krivih?) socijaldemokrata, pa sve do tvrde, konzervativne i klerikalne desnice.

Oni koji su navikli kopati po HDZ-ovim aferama, sada se moraju braniti od vlastitih. 

I pritom često posežu za argumentima koji se tradicionalno čuju od vladajućih: glume žrtvu, skreću pažnju, relativiziraju afere, dezavuiraju napadače, otkrivaju teorije zavjere i skrivaju se iza ideologije i političke korektnosti.

Kekin i Hipodrom

Bilo je samo pitanje vremena kad će se Možemo! naći u takvoj situaciji, a kampanja za lokalne izbore, uz kaznene prijave, uhićenje Mile Kekina, aferu Hipodrom, Ivana Turudića, Bandićevih pionira, samo je dodatno podigla uloge i gurnula inače agresivni Možemo! u defanzivu.

Stranka koja je navikla u Hrvatskom saboru napadati, kritizirati, prozivati najednom se u Zagrebu mora braniti, opravdavati, izvlačiti.

Oporbena stranka koja je u Hrvatskom saboru uvijek u pravu, sada u kampanji u Zagrebu mora dokazivati da nije u krivu.

Mora dokazati da nije pronevjerila dva milijuna eura na Hipodromu, da Mile Kekin nije muljao sa zemljištem, da je u redu što muž Ivane Kekin kao rock zvijezda uzima državne doprinose (jer, eto, "uzimaju ih i drugi"), da se Zagrebom savršeno upravlja, kao i da je Tomislav Tomašević žrtva zavjere HDZ-ovih institucija, glavnog državnog odvjetnika, Vlade, te na meti organiziranog kriminala.

Zašto se ne dive

Kao što se premijer Plenković voli hvaliti, veličati i čuditi što mu se građani dovoljno ne dive, tako i Možemo! u Zagrebu ističe svoje velike rezultate, postignuća i ostvarenja, gotovo se vrijeđajući kad se netko usudi to dovesti u pitanje.

Pritom je u ovoj kampanji aktivirana još jedna komponenta: mnoge stranke i pojedinci sada nabijaju Možemo! na nos činjenicu da se hvale svojim poštenjem. Neki to već eksploatiraju na svojim jumbo plakatima, nema sumnje da će se mnogi toga uhvatiti kad se zahukta kampanja i krene govoriti o aferama i promašajima.

I to je očito novi oblik prokletstva u politici. Ne smiješ reklamirati vlastito poštenje jer bi ti se ono brzo moglo obiti o glavu.

Kako biti (ne)pošten

Možda je naprosto, u skladu s hrvatskom tradicijom, oportunije deklarirati vlastito nepoštenje, u nadi da će ti nakon toga sve biti oprošteno, a onda i dozvoljeno. Priznaj grijehe odmah, da ih drugi ne bi morali nabijati na nos. Reci da si najgori odmah, tako da se sve ono što radiš ne doživljava kao užasno.

Tako je Milan Bandić vladao Zagrebom, tako HDZ vlada Hrvatskom, na tome je profitirao Željko Kerum, a možda će na tome kampanju voditi i Josipa Pleslić ex Rimac. 

S druge strane, Ivu Josipovića pozicija nositelja Nove pravednosti umalo je stajala pobjede na prvim predsjedničkim izborima, kad je jedna njegova afera zasjenila desetine Bandićevih. Jer to se ne očekuje od novog pravednika.

Zamijenili uloge

Stoga je zanimljivo pratiti kako su HDZ i Možemo! u ovoj kampanji zamijenili uloge. HDZ u Zagrebu nastupa kao oporbena stranka, služeći se metodama s kojima nas je već upoznao u ovih tridesetak godina, vadeći utrobu zagrebačkoj vlasti i oslanjajući se na nepogrešivost oporbene kritike. 

A Možemo! zauzima poziciju stranke koja je potrošila zalihu vlastite nepogrešivosti, jer sada iza sebe ostavlja konkretne rezultate, pa i poneke krvave tragove.

Brzo će se vidjeti jesu li glasači Možemo! u Zagrebu jednako imuni na oporbene kritike, napade, optužbe, pa i podvale, kao što su već desetljećima imuni glasači HDZ-a.