Prisjetite se ljudi koje volite, a više nisu s vama i sjetite se da ćete ih jednog dana ponovno vidjeti. Iako nisu uz vas, njihov duh i dalje živi u vašem srcu.
POGLEDAJTE VIDEO:
00:58
Lampioni za groblje: Zašto ih, zapravo, palimo za blagdan Svih svetih?
|
Video: 24sata/pixsell
Misli koje ća vas nadahnuti:
- Tuga je prevelika izgubiti nekoga koga neizmjerno volimo i teško je shvatiti zašto je život toliko krhak, toliko kratak i neizvjestan. Ipak, trebamo biti zahvalni što je taj čovjek bio među nama, što je ušao u naš život i zauvijek ostao u našim srcima.
- Na sprovodu jednog čovjeka bilo je vrlo mirno, daška vjetra nigdje. Tada su okupljeni spontano zapjevali nešto duhovno i počeo je puhati povjetarac, i nije stao sve dok su pjevali. Pjesma je završila, a povjetarac je nestao. Pomislili su - došao se s nama pozdraviti.
- Nakon smrti tijelo se stapa sa zemljom, a duša preminulog vine se u nebo slobodna kao ptica. Nema više okova života, problema, strahova, boli...
- Zastajemo nakratko kraj groba u tišini, i sve kao da na tren nestane, i svakodnevne brige i ljudi oko nas. U mislima smo sa svojim voljenima koji su uz nas, ali ih ne možemo zagrliti, dotaknuti...
- Biblija kaže da ne skupljamo blago na zemlji već ono duhovno, jer materijalne stvari ne možemo ponijeti na 'onaj svijet' dok se duhovno ne odvaja od nas ni nakon smrti.
Young catholic girl reading the Holy Bible. Close-up. Kon Tum. Vietnam. |
Foto: Pascal Deloche/DPA/PIXSELL
- Živite kao da sutra ne postoji, ali pazite da nikoga ne povrijedite, širite ljubav i pozitivnu energiju, jer, kao što je Immanuel Kant rekao: 'Smrti se najmanje boje oni čiji život ima najveću vrijednost'.
- 'Kad me napadnu misli puke taštine ili kad mi duh smuti zavist, uputim se prema maloj uzvisini gdje se nalazi groblje moga grada.' - Francesco Domenico Guerazzi.
- Ne zadržavajte suze odluče li poteći niz obraze dok razmišljate o voljenima čija su donedavno topla tijela sad prekrivena hladnom zemljom. Suze su tu da bi duši bilo lakše preživjeti duboku bol koja ju razara.
- 'Kad se rađamo, naše duše se polažu u grob našeg tijela. Grob taj postupno se ruši i naša duša se sve više oslobađa. Kad tijelo umre, duša se sasvim oslobađa.' - Lav N. Tolstoj.
- Svjetlost svijeće osvjetljava put pokojnima i daje im toplinu koju im hladan grob uskraćuje. Svijeća simbolizira život koji se troši. Kao što se svijeća ugasi, tako se gase i naši životi - nitko ne zna kad će to biti. Ponekad to dođe iznenada kao što iznenada vjetar ugasi plamen na svijeći.