
Bijeli rafinirani šećer nije prirodni sastojak ljudske prehrane. Tisućama godina ljudi su se oslanjali na prirodne izvore slatkoće, poput voća i povrća, iz kojih tijelo postupno proizvodi glukozu – ključni izvor energije
Lifestyle
Komentari 0Bijeli rafinirani šećer nije prirodni sastojak ljudske prehrane. Tisućama godina ljudi su se oslanjali na prirodne izvore slatkoće, poput voća i povrća, iz kojih tijelo postupno proizvodi glukozu – ključni izvor energije
Procjenjuje se da u razvijenim zemljama jedna osoba godišnje unese 50 ili više kilograma šećera, često nesvjesno, jer je šećer skriven u mnogim namirnicama. Gazirano piće može sadržavati do 14 čajnih žličica šećera, komad torte čak 15, a voćni jogurt četiri. Iako se u prehrambenoj industriji sve više potiče smanjenje šećera, on se i dalje obilno dodaje u brojne proizvode, uključujući sokove, kekse, gotove obroke, pa čak i kruh, umake te suhomesnate proizvode.
Bijeli rafinirani šećer nije prirodni sastojak ljudske prehrane. Tisućama godina ljudi su se oslanjali na prirodne izvore slatkoće, poput voća i povrća, iz kojih tijelo postupno proizvodi glukozu – ključni izvor energije.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
No, unos rafiniranog šećera uzrokuje nagle skokove šećera u krvi, što dovodi do povećanog lučenja inzulina. Nakon toga slijedi nagli pad razine glukoze, što izaziva umor, slabost i povećanu želju za slatkim. Taj ciklus hiperglikemije i hipoglikemije stvara začarani krug i može dovesti do metaboličkih poremećaja.
Prekomjeran unos šećera može oslabiti imunitet, potaknuti debljanje, pridonijeti hormonalnim poremećajima te povećati rizik od dijabetesa, srčanih bolesti i prijevremenog starenja. Također, šećer može narušiti ravnotežu crijevne flore, potaknuti razvoj gljivičnih infekcija i negativno utjecati na mozak, slično kao alkohol i droga.
U početku smanjenje šećera može izazvati simptome poput umora, tjeskobe i glavobolje, ali s vremenom se tijelo prilagođava i dolazi do poboljšanja energije i općeg zdravlja. Preporučuje se redovita i uravnotežena prehrana s manjim obrocima tijekom dana, izbjegavanje proizvoda s visokim glikemijskim indeksom te ograničavanje unosa umjetnih zaslađivača.
Iako se smeđi šećer i med često smatraju zdravijim alternativama, oni također podižu razinu glukoze u krvi. Bolji izbor su prirodni zaslađivači poput rižinog i ječmenog slada, agavinog sirupa te stevije. Voće i suho voće također mogu poslužiti kao prirodni izvori slatkoće.
Žudnja za slatkim može se pojačati zbog sjedilačkog načina života i nedostatka prirodne svjetlosti. Redovita tjelesna aktivnost i boravak na svježem zraku mogu pomoći u regulaciji apetita i poboljšanju raspoloženja.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+