Kemičar i biolog Krunoslav Nujić zbog burnouta je ostao bez posla, stana, braka... O svemu što je doživio otvoreno je napisao knjigu. Danas pomaže drugima
Krunoslav iz Zagreba: Burnout me koštao braka, posla, stana...
Burnout, ili "izgaranje", kako ga kod nas prevode, često se spominje, osobito u kontekstu posla, kad prevelika razina stresa potakne stanje svojevrsnog psihofizičkoga kolapsa organizma. No o tomu se i dalje nerado govori. Ipak, postoje pojedinci, poput znanstvenika Krunoslava Nujića, koji je diplomirao kemiju i doktorirao biologiju te radio u farmaceutskoj industriji na razvoju lijekova. Sve dok ga nije oborio burnout. Ostao je bez posla, poslije i bez stana, brak mu se raspao. Završio je potom edukacije za razne oblike psihoterapije i svoja iskustva o burnoutu pretočio je u knjigu "Burnout – priča o nama". Sad kao terapeut pomaže ljudima i diljem Hrvatske drži predavanja o burnoutu i osobnom razvoju.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...

Kako ste odrastali i kako je na vas utjecalo napuštanje BiH zbog rata još dok ste bili adolescent?
Rođen sam sredinom '70-ih u sjevernoj BiH, u radničkoj obitelji, kao sin jedinac. Odrastao sam uz mnogo igre i druženja, volio sam školu. Svaki ratni događaj ostavlja traume, pa je tako bilo i u mojem slučaju. Gubitak svega što smo imali i mnogih bliskih ljudi ostavlja neizbrisiv trag na mladu osobu. U tom periodu nisam bio svjestan što se sve događa oko mene jer sam bio fokusiran na puko preživljavanje. Postupno sam se suočavao s ljutnjom i tugom zbog ratnih događanja, nesigurnosti zbog navikavanja na novu sredinu, u kojoj sam bio izbjeglica, i straha zbog neizvjesne budućnosti. Morao sam naglo odrasti i preuzeti odgovornost za svoj život i imao sam osjećaj da sam propustio puno toga što je bilo normalno za adolescentne godine.
Osjećali ste obavezu da budete odličan student zbog odricanja vaših roditelja. Je li to možda bio i dio podloge za kasniji burnout?
Svatko od nas stekne neke karakteristike i vrijednosti tijekom odrastanja koje mu obilježavaju daljnji životni put. Tako je i mene perfekcionizam tjerao da sve obaveze završavam na vrijeme, uključujući školovanje i studiranje. Na taj osnovni perfekcionizam došle su i ratne okolnosti, u kojima sam morao sve na vrijeme završiti i zaposliti se jer nije bilo financijskih mogućnosti za polagan studentski život. Takav splet okolnosti definitivno je imao ulogu u nastanku burnouta jer sam i u poslovnom okruženju pokušavao sve obaveze savršeno odraditi i brinuti se o financijskoj situaciji.
Radili ste u farmaceutskoj industriji. Kako ste doživjeli rad u toj branši?
Bavio sam se znanstvenim radom, koji me s jedne strane ispunjavao jer je bio dinamičan i jer smo imali sve materijalne i financijske mogućnosti za bavljenje znanošću. Bilo je puno mogućnosti za učenje i napredovanje, što je također doprinosilo motivaciji za rad. S druge strane, takav posao donosi vrlo mnogo obaveza i stresa jer su zahtjevi veliki. U takvim okolnostima velika je mudrost uspjeti napraviti ravnotežu između poslovnih obaveza i slobodnog vremena, što u početku nisam uspijevao.

Što je kod vas bio glavni okidač za burnout i kako ste znali da je upravo o tome riječ?
Kad se dogodi teži oblik burnouta, onda je to nemoguće ne znati jer vas preplave različiti psihosomatski simptomi, jak umor, i tijelo i um vam jednostavno "stanu". Teško se nosite sa svakodnevicom i teško ispunjavate svakodnevne obaveze. Konačnu potvrdu daje medicina kad isključi druge moguće uzroke.
Spomenuli ste u knjizi da vam medicina nije mogla pomoći, niti vas je obiteljska liječnica razumjela, niti su susreti sa psihijatrom pomagali. Zašto?
Dva su glavna razloga. Iz razgovora s liječnicima shvatio sam da nisu dovoljno educirani o ovom problemu. Oni obavljaju jako odgovoran posao i sami su pod velikim stresom, ali ni sami se često ne znaju nositi sa stresom i burnoutom jer nemaju dovoljno znanja o toj problematici. Drugi razlog leži u pristupu zapadne medicine koja na čovjeka gleda kao na zbroj organa i gdje se gubi cjelina ljudskog bića.
Navodite da je razlika između burnouta i iscrpljenosti u količini motivacije za životne promjene. Znači li to da burnout nužno podrazumijeva korjenite promjene?
Na svojim predavanjima uvijek naglašavam da postojanje burnouta znači da je život koji ste do tada vodili loš za vas. Logičan zaključak je da su potrebne promjene. Nekad su dovoljne blaže, a nekad su potrebne korjenite promjene koje mogu uključivati i promjene radnoga mjesta, partnerskih veza, preseljenje... Generalno, određene promjene su potrebne jer ne možemo nastaviti istim putem, a očekivati drugačiji ishod.

Završili ste edukaciju za integrativnu tjelesno orijentiranu psihoterapiju, sistemske konstelacije, life coaching, tehniku emocionalne slobode i reprogramiranja životne matrice. Konvencionalna medicina će to možda svrstati u pseudoznanost. Što vi kažete kao znanstvenik?
Nisam do sada doživljavao takve etikete niti se zamaram s njima. Moja znanja i iskustva govore sama za sebe, a drugi to mogu prihvatiti ili odbaciti.
Nosi li burnout nužno fazu raspada? Kako ste vi uspjeli svoju prevladati? Gubitak posla, stana, razvod...
Teži oblik burnouta zahtijeva određeno povlačenje iz svakodnevnog života da se tijelo i um mogu oporaviti. To može trajati od nekoliko mjeseci do nekoliko godina, kod blažih oblika dovoljni su dani ili tjedni. Ponekad osobe napuste i radno mjesto te onda burnout postaje i financijski i obiteljski problem. Takvo stanje dovodi do krize u životu te je potrebno puno odluka i promjena da se život vrati u normalu. Ja sam donosio odluke koje su stavljale moje zdravlje na prvo mjesto, napuštao sam životne okolnosti i ljude koji su loše utjecali na mene, oslanjao sam se na pomoć bliskih ljudi i prijatelja, tražio stručnu medicinsku i psihološku pomoć te na kraju morao imati jako puno strpljenja za proći kroz sve izazove. Kriza je uvijek veliki problem, ali vodi do pročišćavanja vašega života i življenja života kakvog želite.
Koja ste uvjerenja promijenili zbog životne krize i burnouta?
Sve osobe koje dožive burnout imaju u podlozi neka negativna uvjerenja o sebi i životu, kao i ponašanja (perfekcionizam, slabe osobne granice, manjak osobne vrijednosti i samopouzdanja, uloga žrtve, kontroliranje života i sl.). Slična situacija je bila i u mojem slučaju i izlazak iz burnouta zahtijevao je promjenu većine negativnih uvjerenja i ponašanja. Sad si dopuštam pogreške, puno jače postavljam granice prema drugim osobama, manje kontroliram i borim se sa životom, brže i jasnije donosim odluke i provodim promjene, pratim svoje potrebe i želje, slušam svoje tijelo i srce. Dobio sam jasnoću u životu i mekšanje neurotičnog ega koji je bio vezan za sva negativna uvjerenja i ponašanja.
Zašto ste posvetili knjigu svojim dvjema kćerima?
Posveta je išla njima dvjema jer su one puno toga prošle kroz našu obiteljsku krizu i morale su se nositi s mnogo izazova. One su mi bile glavni motiv cijelo vrijeme krize i nastavljaju i dalje biti.

Kao jednu od ključnih stvari navodite ljubav prema sebi. Što je točno ljubav prema sebi, što ona podrazumijeva?
U podlozi svih negativnih uvjerenja i ponašanja opisanih u prethodnim pitanjima stoji neprihvaćanje sebe. Moramo se voljeti i biti sami sebi vrijedni da bismo se počeli zauzimati za sebe i prihvaćati svoje nesavršenosti. To je prava, dubinska promjena, koja nam pomaže izaći iz burnouta i voditi željeni život.

Kako danas živite, privatno i poslovno, je li znanost i dalje dio vašeg života i jeste li sretni?
Napravio sam zaokret u svojoj karijeri i danas pomažem drugima kroz individualna savjetovanja, predavanja i radionice da pronađu sebe i pokušaju voditi život kakav žele. Kroz svoju knjigu pokušavam drugima približiti i objasniti sve aspekte burnouta te podići društvenu svjesnost o ovoj iznimno važnoj temi. Još se bavim znanstvenim radom, ali samo kao savjetnik. Sretan sam s životom koji sam izabrao i s onim što mi još dolazi.