Studije pokazuju da nekoliko kratkih aktivnosti svaki dan može pomoći da ostanemo zdraviji i živimo dulje. Naime, dodatnih sat vremena hodanja svaki dan može produžiti život i do 11 godina
NIJE DUGO
Koliko najmanje biste trebali vježbati da osjetite razliku?
Čitanje članka:
4
min
Nedavno je objavljena studija koja otkriva da čak i neka kratka aktivnost, može smanjiti rizik od svih glavnih srčanih bolesti, uključujući infarkt i moždani udar. Studija se fokusirala na ljude koji su se inače smatrali neaktivnima.
Ove su podatke prikupili i uz pomoć pametnih satova koji bilježe razne aktivnosti tijekom dana.
- Pametni satovi dobro prate aktivnosti poput hodanja, ali također mogu zabilježiti i intenzivno vrtlarenje i mnoge druge aktivnosti - objašnjava autor studije, profesor Emmanuel Stamatakis sa Sveučilišta u Sydneyu.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
02:56
- Jedan od razloga zašto možemo vidjeti tako velike učinke od tako malih količina fizičke aktivnosti jest precizno mjerenje - navodi. Stamatakis proučava ono što naziva 'intenzivnom intermitentnom fizičkom aktivnošću u svakodnevnom životu' (VILPA) – kratke, intenzivne periode aktivnosti, poput trčanja uz stepenice, koje ljudi rade kao dio svojih dnevnih rutina, umjesto kao 'vježbu', što podrazumijeva određeni plan.
Ranija studija koja je koristila podatke s praćenja pokazala je da su neaktivni sredovječni i stariji ljudi koji su svaki dan obavljali tri 1-2 minute VILPA aktivnosti imali oko 40 posto manju vjerojatnost da će umrijeti unutar sedam godina u odnosu na one koji nisu obavljali nikakvu fizičku aktivnost.
Koncept VILPA-e sličan je onome mikro-vježbi, za koje je također poznato da imaju zdravstvene koristi. Prije nego što su postojali fitness tracker uređaji, znanstvenici su mogli samo procijeniti razinu aktivnosti ljudi putem anketa.
- Obično se traži da se navedu periodi aktivnosti od najmanje 10 minuta hodanja, bicikliranja ili vrtlarenja - kaže stručnjak za javno zdravlje, profesor Lennart Veerman sa Sveučilišta Griffith u Australiji. Ljudi se stvarno ne mogu sjetiti što su radili, a ako mjerenje nije precizno, onda je teže doći do rezultata.
Veermanovo nedavno istraživanje koristilo je podatke s uređaja za praćenje aktivnosti i ispitivalo povezanost razine aktivnosti i dugovječnosti među Amerikancima starijima od 40 godina.
Rezultati pokazuju da dodatni sat vremena hodanja može produžiti život i do 11 godina.
Iako Veermanovo istraživanje pretvara sve aktivnosti u ekvivalent hodanja, uzima u obzir razlike u intenzitetu. Dobra vijest, kaže on, jest da svaka aktivnost računa. S druge strane, to ne isključuje mogućnost da ljudi rade intenzivniju aktivnost u kraćem vremenu.
Rad na VILPA-i i 'mikro-vježbama', s druge strane, isključivo se fokusira na kraće, visoko-intenzivne periode vježbi koje Stamatakis kaže da pomažu našem srcu da funkcionira zdravo.
Trenutno, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) preporučuje najmanje 150 minuta umjerene fizičke aktivnosti tjedno, ili 75 minuta intenzivne fizičke aktivnosti.
No, nedavna istraživanja provedena u 163 zemlje sugeriraju da gotovo trećina nas ne ostvaruje ovu preporuku te da razina aktivnosti opada.
Epidemiologinja sa Sveučilišta u Edinburghu, dr. Tessa Strain, koja je vodila studiju, slaže se da trenutni cilj, koji podrazumijeva 30 minuta vježbanja pet puta tjedno, 'može djelovati previše opterećujuće u današnjem užurbanom svijetu', iako je postavljen iz mnogo razloga povezanih s fizičkim i mentalnim zdravljem.
Lakše je zamisliti da iz joge u parku izvučemo šire koristi – poput razgovora s prijateljima ili uživanja u prirodi – nego da trčimo tri kata stepenicama. No, za one bez vremena ili volje, Strain napominje da WHO također naglašava: 'Svaki pokret se računa'.
I VILPA i mirko-vježbe potencijalna su rješenja za neaktivnost, a ideja je da ih uključimo u našu svakodnevnu rutinu (no, kako bismo postigli najbolje rezultate, trebalo bi to raditi redovito).
VILPA može uključivati bilo koju aktivnost koju obavljate u sklopu svog dana, dok mikro-vježbe obično podrazumijevaju namjerno obavljanje aktivnosti, prema profesor Jonathan Little sa Sveučilišta British Columbia. Primjer bi bio marširanje na mjestu uz radni stol ili izvođenje skokova prije pranja zubi.
Cilj oba koncepta je učiniti fizičku aktivnost prihvatljivijom, posebice za najslabije aktivne među nama. Jedan način da ih zamislimo je kao visoko-intenzivne intervalne treninge (HIIT), ali s puno duljim pauzama.
HIIT komprimira velike fitness koristi u kratke mikro-vježbe, a Littleovo istraživanje sugerira da ovakve mikro-vježbe mogu imati slične učinke.
Little kaže da su VILPA i kratke mikro-vježbe komplementarni i mogli bi potaknuti one koji su obeshrabreni tradicionalnim režimima vježbanja. Stamatakis, s druge strane, planira buduća istraživanja koja će kombinirati oboje.
Jedan od mogućih problema s VILPA-om, međutim, jest to što se ne može unaprijed planirati. U Stamatakisovim studijama, aktivnost se klasificira u intervalima od 10 sekundi uz pomoć algoritama umjetne inteligencije koji prepoznaju pokrete temeljem podataka s uređaja koji prate poznate aktivnosti.
Iako priznaje da tehnike koje koriste nisu savršene, nadaju se da će uskoro moći kombinirati podatke o pokretima s fiziološkim podacima – poput otkucaja srca – kako bi dobili točniju sliku o tome što ljudi rade dok vježbaju.
- Ovo je još uvijek u fazi razvoja. Mislim da smo dva do tri godine daleko i znamo da će to dodati točnost našim predviđanjima - kaže on.
No, temeljem onoga što već znamo, možemo li se riješiti Lycra-e, sve dok jurimo kroz supermarket punom brzinom? Idealno, ne. Nijedan stručnjak ne smatra da kratki periodi aktivnosti trebaju biti zamjena za tradicionalne vježbe koje donose dokazane zdravstvene koristi.
- Ovo nije natjecanje. Naša glavna publika su ljudi koji, iz bilo kojeg razloga, ne mogu započeti i pridržavati se programa vježbanja - kaže Stamatakis.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
