'Crveni Nosovi' donose osmijeh i snagu djeci koja se liječe na onkološkim odjelima četiri hrvatske bolnice - u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku, pomažući im da lakše podnesu izazove kroz koje prolaze
'Crveni Nosovi' pomažu djeci na onkologiji da se sjete radosti
Na Međunarodni dan djece oboljele od malignih bolesti podsjećamo na moć smijeha kao saveznika u borbi protiv bolesti. "Crveni Nosovi" donose osmijeh i snagu djeci koja se liječe na onkološkim odjelima četiri hrvatske bolnice - u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku, pomažući im da lakše podnesu izazove kroz koje prolaze.

Bolničke sobe često su tihe, ozbiljne i ispunjene neizvjesnostima, osobito za djecu koja se suočavaju s malignim bolestima. No, kada u te iste sobe uđu klaunovi, smijeh, pjesma i veselje mijenjaju atmosferu. To je promjena koju "Crveni Nosovi" donose, pretvarajući bolničko okruženje u prostor nade, radosti i osmijeha.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...

Na pedijatrijskim onkološkim odjelima, uz medicinsku skrb, prepoznaje se važnost psihosocijalne podrške koju pružaju klaunovi. Djeca oboljela od malignih bolesti suočavaju se s visokom razinom stresa, anksioznosti i emocionalnog opterećenja zbog dugotrajnih terapija. Klaunovi djeluju kao katalizatori emocionalnog rasterećenja, pomažući djeci da izraze svoje emocije na siguran i kreativan način. Njihova prisutnost smanjuje percipiranu bol, anksioznost i povećava razinu endorfina, što pozitivno utječe na subjektivni doživljaj boravka u bolnici. Osim toga, klaunovi djeci omogućuju osjećaj kontrole u okruženju gdje su često pasivni primatelji terapijskih postupaka, čime se jača njihova psihološka otpornost.

Na temelju brojnih istraživanja, prisutnost klaunova u bolnicama prepoznaje se kao važan dio sveobuhvatnog pristupa liječenju, koji doprinosi stvaranju pozitivne i podržavajuće atmosfere.
Martina, mama dječaka Tome, ispričala je kako su klaunovi pomogli da dječja sjećanja na bolnicu nisu ispunjena strahom od pregleda i bolnih zahvata, već pamte smijeh i radost: „Toma je obolio kad je imao dvije godine. Suprugu i meni bio je to ogroman šok, svijet nam se srušio. Prvu godinu dana Toma je proveo na onkološkom odjelu primajući teške terapije uz nuspojave i promjene raspoloženja. Sjećam se da je nestrpljivo čekao kada će klaunovi doći do njegove sobe. Kada bismo ih ugledali, osmijeh nam je izmamio od uha do uha, a sva naša pažnja bila je usmjerena na njih. Taj tren zaboraviš na lijekove i nuspojave, vidiš kako ti je dijete sretno i ne razmišljaš negativno.“

Kada klaun uđe u sobu, on ne vidi bolesno dijete, već malog umjetnika, istraživača ili sanjara. Kroz igru i zabavu, djeca preuzimaju kontrolu nad svojim trenutkom radosti, što im daje nevjerojatnu snagu da nastave borbu protiv bolesti.
- Crveni Nosovi ne pomažu samo djeci, oni bude optimizam i kod roditelja. Smijeh zaista liječi i smatram ga obveznom terapijom za djecu u bolnici. Klaunovi svoj posao rade sa srcem i nije im lako kada dođu na onkološki odjel. Međutim, tamo gdje su djeca, nema mjesta za tugu i depresiju - zaključuje Tomina mama Martina.
Rad u bolničkim sobama zahtijeva više od šale i vesele pjesme; potrebno je duboko razumijevanje dječje psihologije, emocionalne dinamike bolničkog okruženja i specifičnih potreba djece suočene s teškim dijagnozama, kao i njihovih obitelji. Klaunovi u "Crvenim nosovima" kontinuirano se educiraju kako bi se mogli prilagoditi i uz sposobnost improvizacije reagirati trenutačno na svaku situaciju.