Stručnjaci za sigurnost sudjelovali su na državnom skupu za ravnatelje, tajnike i računovođe u organizaciji Hrvatske zajednice osnovnih škola. Upozorili su kako mnogi roditelji ne uče djecu o sigurnosti
Laušić: Zaštitari u školama su totalni promašaj ako nisu educirani za rad s učenicima
To je totalni promašaj. Možda bi to bilo dobro da su zaštitari educirani i senzibilizirani za rad u instituciji kao što su škole, sa jasnim uputama o metodici i taktici svoga rada i postupanja. Puno nekih radnji trebalo je poduzeti ranije da bi oni bili posebno profilirani i educirani zaštitari koji će raditi na tim pozicijama. Zaštitar ne sprječava niti jednog učenika ili učenicu da možda donese nešto nedopušteno u školu. On nema pravo pretresa, već može napraviti pregled. To je razlika. Pregled je kada se zamoli osoba da izvadi sve iz torbe, kao i iz džepa i stavi sa strane. Pregled je očima, opipom ili detektorom metala. A kod pretresa se mora imati nalog, kazao je na stručnom državnom skupu za ravnatelje, tajnike i djelatnike računovodstva u Poreču general pukovnik u mirovini i stručnjak za sigurnost Mate Laušić.

'Spremačice i domari su pravo rješenje'
Skup u organizaciji Hrvatske zajednice osnovnih škola pozabavio se pitanjem sigurnosti, sigurnosne svijeti i upravljanja rizičnim situacijama u odgojno-obrazovnim ustanovama. Razgovaralo se o stresu na radu i kako sačuvati mentalno zdravlje, te obvezama škole prema Protokolu o kontroli ulaska i izlaska u školskim ustanovama. Jesu li zaštitari na ulaznim vratima donijeli olakšanje ili ne? Jesu li škole sigurne i kada je u pitanju vršnjačko nasilje ali i općenito, Laušić smatra da nema apsolutne sigurnosti.
Ljiljana Klinger, ravnateljica OŠ Matije Gupca iz Zagreba, govorila je o obvezama škole prema Protokolu o kontroli ulaska i izlaska u školskim ustanovama, te istaknula da ako su poduzete sve mjere koje su potrebne za sigurnost djece, djelatnici škole mogu spavati mirno.
- Moramo razlučiti koliko možemo utjecati na sigurnost djece svojim profesionalnim radom, a koliko je sigurnost djece stvar nesretnog slučaja. Mi želimo napraviti sve što je u našoj moći i u zakonskim okvirima da reagiramo profesionalno, a na kraju za eventualnu nesreću očekujemo dobru sudbinu. Osobno smatram da zaštitarima nije mjesto u školi. U školi s djecom trebaju raditi isključivo profesionalci, a to su učitelji - istaknula je.

'Ljudi su komotni, ne uče djecu o sigurnosti'
Posebno je dodala kako treba podržati i rad tehničkog osoblja jer to su ljudi koji poznaju djecu.
- Možemo podići razinu svijesti zaposlenika ali i roditelja. Nikada ne smijemo zaboraviti da su roditelji naši partneri ali ih ni slučajno ne smijemo amnestirati od odgovornosti za posupke, za prihvaćanje pravila ponašanja i za red koji mora vladati u školi. Naše spremačice i domari kada bi dobili dodatnu poduku i podršku da ih ima dovoljno u školi, mislim da bi bili pravo rješenje za sigurnost u školi. Jer zaštitar nema nikakve ovlasti nad učenicima, zaposlenicima i ono što on može učiniti je - kazala je ravnateljica Klinger.
Mate Laušić kazao je kako je sigurnosna kultura srž svega. Djeca već u najranijoj dobi u svojim obiteljima počinju stjecati osnove sigurnosne kulture i shvaćanja o tome gdje su moguće ugroze i kako ih izbjeći.
- Iza mene je dugogodišnje životno iskustvo i viđenje svih mogući i nemogućih situacija koje su dovele do stradavanja ljudi i imovine. Kolega Tonći Prodan i ja temeljili smo sve na slučajevima iz prakse. Neke su škole i predškolske institucije implementirale neke tehničke sustave zaštite (kontrola pristupa, video nadzor, tjelesna zaštita..), ali sve počiva na tome kolika je svijest i promišljanje pojedinca o sigurnosti na nekoj razini da može prevenirati. Kod nas generalno nije dobro stanje i to zbog tri faktora koja usporavaju stjecanje sigurnosne kulture. Jedan od njih je komoditet. Naša komocija da ne poduzmemo neku radnju kako bi podigli razinu sigurnosti i svoju,svojeg doma i institucije u kojoj se radi. Tu je i promišjanje “to se događa negdje drugdje”, kao primjerice nedavni slučaj masovnog stradavanja u Makedoniji. Ili stravični napad u OŠ Prečko. To neće riješiti zaštitar, jer faktor sigurnosti moramo biti svi mi - objasnio je među ostalim Laušić.
'Zaštitari su umirili roditelje'
Doc. dr. sc Tonći Prodan s Odjela za forenzične znanosti Sveučilišta u Splitu, smatra da su uvođenjem zaštitara u škole umireni roditelji učenika nakon stravičnog događaja u Prečkom.

Potreban je protokol za zaštitare
- Zaštitari moraju prolaziti određene treninge, način funcioniranja u školi, znati zaposlenike i mi to radimo u našoj praksi. Ta bi osoba morala znati i na koji način rukovati opremom za spašavanje, za gašenje požara, kako evakuirati djecu....To su dodatne edukacije i smatram da tu izostaje potpora školama. Bilo je incidenata s nekim zaštitarima u pojedinim školama, ali to su pojedinačni slučajevi i opet je to stvar naručitelja. Treba postaviti procedure. Primjerice, napravimo protokol koji je sastavni dio ugovora gdje točno piše što zaštitar smije, a što ne smije raditi i kako postupati ako se dogodi dojava o postavljenoj eksplozivnoj napravi, u slučaju požara, eksplozije, evakuacije, koju opremu trebaju imati na poslu... Zaštitar je dobra stvar u školi samo ako je dobro educiran - zaključuje stručnjak.