Tako malo potrebno je za novi kaos, za novo prolijevanje krvi, za novo rađanje mržnje. A nemojmo se zavaravati, takvi kao Šešelj nikad neće zaprljati svoje ruke...
Vojislav Šešelj je obična budala, to se odavno zna. Čovjek bez srama i bez nekog osobitog karaktera svoju je budalaštinu zaokružio dovikivanjem da su svi Hrvati ustaše i gaženjem hrvatske zastave. U očima svojih istomišljenika on je heroj. U očima svih ostalih - budala.
Međutim, njegova glupost nije nimalo bezopasna jer za sobom vuče vojsku istih takvih kojima samo mala iskrica treba da se potpale strahovi i bjesovi. I da se ne zavaravamo, takvih ima i u hrvatskim redovima. Rat između Hrvatske i Srbije završio je prije više od dvadeset godina. No zbog takvih se ne uspijevamo pomaknuti ni milimetra jer Šešeljeva akcija neminovno će izazvati reakciju nekog drugog i manjeg “šešelja”. Možda i nekog s hrvatske strane koji će se najednom početi busati u prsa i vikati zašto smo mi dragi i pristojni, a ovi Srbi su uvijek ovakvi i onakvi.
Tako malo potrebno je za novi kaos, za novo prolijevanje krvi, za novo rađanje mržnje. A nemojmo se zavaravati, takvi kao Šešelj nikad neće zaprljati svoje ruke, oni samo truju jezikom te vašu i našu djecu nasmiješeni i sretni šalju u smrt. I čak ih nije ni briga koje je nacije to nečije dijete.
Takvi poput Šešelja podižu najprimitivnije strasti, kao vampiri hrane se tuđom boli, rugaju se našom i vašom patnjom. A mi, mi ćemo se danima snebivati njegovom budalaštinom, čuditi se i čuditi te od čuđenja nećemo vidjeti da ni u našoj maloj državici ne valja ništa. Da panjeva, homofoba i idiota imamo i u vlastitim redovima, samo su nam oni malo draži jer slave Božić kad i mi te samo malo drugačije rasporede kockice na hrvatskom grbu.
Ali pljuvanje po drugome nikoga ne čini većim čovjekom, ograničavanje tuđe slobode neće nikoga učiniti slobodnijim i zato držimo se one: “Voli svoje, a poštuj tuđe”. A luđake smjestimo tamo gdje im se može pružiti adekvatna pomoć.
