Sapunarov iskaz je kampanja za monetizaciju autocesta

Glavni slogan kampanje mogao bi glasiti: "Sapunarova sapunica".

Čisto da privuče pažnju običnom puku, tinejdžericama i bakicama. 

Onda bi se krenulo u detalje: tko je krao, koliko je love izvučeno, za koga i zbog koga, kako je milijun kuna stalo u fascikl s gumicom, tko je kome zahvaljivao...

Svemu tome dodalo bi se i podsjećanje o tome tko je farbao tunele i koliko puta, tko je gradio prijelaze za životinje, tko je učetverostručio cijenu gradnje, tiskao propagandne letke, naručivao catering i još svašta nešto.

I sve bi bilo podvučeno glavnim pitanjem: Tko je o svemu tome godinama šutio?

Kriminalna monetizacija

Bila bi to prava kampanja povodom monetizacije autocesta. Ne samo one "monetizacije" (ili "unovčavanja") kakvu su godinama provodili Josip Sapunar i njegovi kompanjoni, već i povodom najnovije monetizacije koju planira hrvatska Vlada.

Upravo u trenutku kad se združenim snagama sindikata, udruga, pojedinaca, HDZ-a i Kolinde Grabar Kitarović prikupljaju potpisi za referendum protiv davanja hrvatskih autocesta u koncesije, u javnost izlaze podaci o tome kako se godinama haračilo po tim autocestama.

Tijekom "Sapunarove sapunice", opširnog iskaza Josipa Sapunara, iz Hrvatskih autocesta izvukle su se, na ovaj ili onaj način, milijarde kuna, trajalo je to godinama i obavljalo na najmaštovitije načine. 

Autoceste su, ako nekoga zanima, tada bile u hrvatskom vlasništvu. 

Gradila ih je hrvatska država, njima su upravljale hrvatske tvrtke, otplaćivali hrvatski građani, pljačkali hrvatski lopovi. Neki od njih čak i naglašeno "hrvatski". Dio novca navodno je išao, prema Sapunarovu svjedočenju, prema kampanji za HDZ, dio prema kampanji za HNS, dio prema Čačiću, dio prema Kalmeti, dio navodno i prema hrvatskim generalima. A dio hrvatskog novca u hrvatske džepove.

Sve to na diku i ponos hrvatske države.

Tuđe, a naše

Bi li onda sve to trebao biti argument za zadržavanje autocesta u hrvatskim rukama ili za davanje autocesta u koncesiju privatnicima?

Drugim riječima, ako se ovako upravljalo autocestama dok su bile u hrvatskim rukama, zbog čega bi se tuđe upravljanje smatralo prijetnjom?

I kakve logike ima u pokušajima da se one koji žele dati autoceste u koncesije naziva izdajicama hrvatskih nacionalnih interesa, kad se jako dobro vidi što su s autocestama radili oni kojima su hrvatski nacionalni interesi bila svakodnevna poštapalica?

Pritom valja naglasiti još jednu stvar.

DORH na čekanju

Nije samo HDZ taj kojeg valja pitati što je radio s autocestama i što je ostavio u državnom proračunu kojeg autocestama valja spašavati od bankrota, već i što je sve te godine radio DORH.

Prema onome što je istražiteljima govorio Sapunar, pljačka, kriminal i izvlačenje novca u HAC-u trajali su godinama. Godinama je na to upozoravao čelnik sindikata Mijat Stanić, godinama je saborski zastupnik Ivica Pančić zbog toga mahao ružičastom hobotnicom (a Milanović ga godinama ignorirao pa najurio), o tome se pisalo u medijima, upozoravalo u javnosti.

I sve te godine tome se nije stalo na kraj.

Državno odvjetništvo, Uskok, policija i istražna tijela trebali su spriječiti pljačku hrvatske imovine i zaštititi hrvatski nacionalni interes. Oni to, kao što imamo prilike vidjeti, nisu učinili. Već to čine onda kad treba spašavati hrvatske autoceste i državni proračun od potpune propasti.

I čine to upravo u trenutku kad se u ime hrvatskih nacionalnih interesa - ili 4000 vrtića - poziva na referendum protiv davanja tih autocesta u koncesije.

Naravno, valja se isto tako zapitati ima li smisla monetizirati autoceste samo kako bi se pokrpao državni proračun, a zajedno s njim i neuspješna i promašena politika ove Vlade.

U protekle tri godine imali su prilike vidjeti kako Milanovićeva koalicija vodi državu, kako upravlja financijama, krpa proračun, kako uvodi red u državi, pa nam to ne daje garanciju da će ovoj očajničkoj potrazi za novcem biti kadra sastaviti dobar koncesijski ugovor, a potom i svrsishodno uložiti taj novac. 

I osim toga, treba pitati inicijatore referenduma vjeruju li doista da bi se zaradom od autocesta, s tih osamdeset milijardi kuna, u ovoj državi izgradilo 4000 vrtića, 2000 škola, 300 bolnica, kao što to poručuju u svojoj kampanji.

Neka pokažu političku opciju koja bi to provela. I neka se sjete političke opcije koja je to isto obećavala dok je haračila po HAC-u.

Mjehur od sapunice

Uglavnom, referendum u sjeni "Sapunarove sapunice" postavlja više pitanja nego što daje odgovora. 

Ne samo kako je to HDZ u oporbi protiv, a na vlasti za koncesiju za autoceste, ne samo kako je SDP danas za ono čemu se u oporbi protivio ("Ne vidim razlog da se autoceste za koje građani plaćaju trošarine daju nekome na upravljanje idućih 30 godina", kazao je prije tri godine Gordan Maras), ne samo tko je zapravo kriv za ovakvo stanje, nego što je u svemu ovome zapravo nacionalni interes.

Tko ga zastupa, tko ga štiti, tko ga iskorištava i tko ga zapravo rasprodaje. 

Tomislava Klauškog pratite i na Facebooku