U nstavku suđenja Damiru Keleminčiću zbog optužbi da je 2011. ubio susjedu Slavojku Senišin i njezino tijelo zakopao u bunaru, svjedočili su njegovi prijatelji, poznanici, poslodavci...
Keleminčićev poznanik na sudu: 'Ako je to učinio, siguran sam da je riječ o podvojenoj ličnosti'
Bili smo veliko društvo prijatelja, išli jednom godišnje na skijanje na tri-četiri dana, kartali, viđali se subotom... Čuo sam u priči u društvu da u kući u kojoj je živio na katu ima jedna žena, koja je kasnije nestala, ali nisam joj znao ni ime, svjedočio je na Županijskom sudu u Zagrebu Emir B., prijatelj Damira Keleminčića, optuženog da je krajem 2011. ubio susjedu Slavojku Senišin (76) kako bi se domogao njezina stana. Terete ga za teško ubojstvo i krivotvorenje isprava, a Damir tvrdi da nije kriv.
Prisjetio se da je Damir jednom prilikom, u društvu i usput, spominjao preuređenje krova i da će to morati sam jer nema susjede.
- Imao sam osobno iskustvo jer je moj brat imao sličnu situaciju pa sam mu rekao da mora pribaviti tri ponude građevinskih radnika, kao većinski suvlasnik formalno donijeti odluku i što još treba. Sad se više ne sjećam, tad sam znao. Poslije više o tome nismo razgovarali - kazao je svjedok.

U nastavku rasprave svjedočila su dva Damirova bivša poslodavca, koji su ga hvalili kao dobrog i svestranog radnika. Bio je skiper, vozio palete, obavljao sitne popravke...
- Nikad ne bih rekao da je Damir u stanju nekoga ubiti, za mene je sve ovo bilo veliki šok. Doživljavao sam ga kao kolegijalnog i društvenog - kazao je njegov bivši šef Davor Š. Za njega je Damir radio do 2010. godine.
- Htio je biti skiper na većem brodu. Radio je tamo dvije godine, a onda znam da je vlasnik tog broda tražio profesionalnijeg, više distanciranog skipera. Dok je radio za mene, ljeti je uglavnom bio na moru, zimi u Zagrebu. Kod njega u kući sam bio samo jednom kad smo razgovarali o sporazumnom prekidu radnog odnosa i jednom u Prečnom na proslavi njegova 50. rođendana. Nikad tema nije bila nestanak sustanarke - kazao je Davor.
I drugog njegova poslodavca Tomislava R. iznenadili su medijski napisi da se Damira sumnjiči za teško ubojstvo.
- Još to nisam probavio, ne mogu vjerovati da bi tako nešto učinio. Zaposlio sam ga prije nekih tri godine na preporuku kumova. Poznajem ga dugi niz godina jer sam bio dobar s njegovim puncem. Treba sam nekoga svestranog, tko će obavljati razne sitne poslove koje je trebalo. Znao me voziti u Njivice, no nismo se privatno družili - pričao je Tomislav.
Sutkinju je zanimalo sjeća li se Damirova poziva u vrijeme uhićenja.
- Mislim da je bilo ujutro i da je nazvao da neće doći na posao, ali se ne sjećam da bi spominjao policiju - kazao je svjedok.
Njegov sin Nikola R., Damira je upoznao još kao dijete jer su se njihovi roditelji družili.
- Za nestanak te žene čuo sam tek nakon što ga je uhitila policija. Nazvao je oca i rekao da je na policiji. Bio sam šokiran, kao i svi kolege. Ako je to doista učinio siguran sam da se radi o podvojenoj ličnosti, dvije ličnosti u jednoj ili kao se to zove - kazao je Nikola.

Podsjetimo, Keleminčića terete da je između listopada i studenog 2011. u Dinarskoj ulici u Zagrebu u namjeri da Slavojku liši života zbog njezina dijela stana iskoristio činjenicu da je riječ o ženi u dobi od 76 godina koja mu ne može pružiti adekvatni otpor i koja živi sama u stanu od 72 kvadrata na prvom katu kuće u kojoj je stanovala prišao žrtvi te je s leđa zadavio žicom. Njezine ruke i noge potom je vezao selotejpom i tijelo zamotao u tepih, a potom ga ju prevezao do svoje vikendice u Prečnom.
Tamo je tako zamotano tijelo bacio u bunar u dvorištu i zatrpao ga građevinskim otpadom, a površinsko okno bunara kasnije maknuo i premjestio ispred vikendice kako bi prikrio mjesto gdje je sakrio tijelo. Slavojkin nestanak policiji je 5. studenog 2011. prijavio njezin sin. Kako potraga za njom nije urodila plodom, Keleminčić je strpljivo čekao da prođe zakonski rok od pet godina kako bi se Slavojku proglasilo mrtvom. Potom je 20. rujna 2016. na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu podnio zahtjev za promjenom upisa nekretnine. Sa sobom je imao ugovor u kojem je, tvrdi tužiteljstvo, sebe neistinito naveo kao kupca stana Slavojke Senišin.
U tom ugovoru pisalo je da je stan kupio 7. lipnja 2005., a čak je bio ovjeren i kod javnog bilježnika. Keleminčić je bio toliko bezobziran da požuruje uknjižbu, koja je i provedena 16. siječnja 2017., nakon čega je on provalio u stan, promijenio bravu i u njega uselio svog sina.
Keleminčić se na ispitivanju u tužiteljstvu branio šutnjom. Tijekom istrage provedeno je psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje čiji je zaključak da je Keleminčić u vrijeme ubojstva bio ubrojiv te da je riječ o iznadprosječno inteligentnoj osobi s narcističkim poremećajem ličnosti.