Jedinstvena smotra u Opuzenu: 'Njeguje se tradicija, poštuje Crkva, neka se to sve i nastavi'

Različite kacige, oklopi svih vrsta, oblika i boja, čizme, opanci, kubure i koplja okupirala su danas Opuzen u dolini Neretve, gdje se održava 24. Hrvatski festival Žudija, čuvara Kristovog groba. Stara je to tradicija brojnih župa u kojoj sudjeluju, što mlađi, što stariji momci, obučeni u vojnike. 

- Važno je da se tradicija njeguje, da se obilježava, da se poštuju pravila Crkve. Ovo su paraliturgijski običaji, ali doprinose da puk bolje razumije muku Isusovu. Nadam se da će se tradicija i dalje nastaviti, da će se odore očuvati i da će se Žudije i kroz cijelu godinu družiti, okupljati, a to se već dosta i postiglo jer oni jedni drugima idu u goste. Važno je da se ljudi nađu na toj osnovi, da se druže i da ostave nešto iza sebe - govori nam Šime Strikoman, glavni organizator ovog jedinstvenog festivala. 

- Došle su Žudije iz 32 župe iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a uz pjevače tu je ukupno oko 800 sudionika. Imamo i najmanje tisuću gostiju danas u Opuzenu - ponosan je Strikoman, koji dodaje kao se uvijek veseli uskršnjim hrvatskim običajima. 

- Sada kada je Veliki tjedan gotov, možemo se malo i proveseliti, zabaviti - ističe.

Svaka župa ima svoju tradiciju

Ipak, zbog smrti Pape malo su izmijenili program, ali glavnina ipak ostaje nepromijenjena. 

- Svaka grupa ima 2 minute za pokazati svoje običaje ispred Isusovog groba. Po prvi puta, paralelno s tim, imamo videozid gdje se prikazuju fotografije iz župa da gledatelji steknu dojam kakvi su, kako izgledaju, kakve su im crkve i gradovi. Dugo smo se pripremali za to, sudjelovalo je 35 fotografa - objašnjava Strikoman. 

Kao i svake godine, napravljena je i milenijska fotografija.

- Uspjeli smo napraviti i milenijsku sliku u obliku križa pletera u čast Papi, ali je bilo namijenjeno i spomenu na 1100 godina od početka Hrvatskog Kraljevstva. Prikladno, fotografiju smo napravili na Trgu kralja Tomislava ovdje u Opuzenu - kaže Strikoman. 

Sve prisutne ekipe Žudija imaju različite nošnje, odnosno odore. Neke su poput starih rimskih vojnika, neke tradicionalne, ima čak i vatrogasnih društava koji čuvaju Kristov grob. Tijekom godina su se razvile različite tradicije, ali je svim Žudijama ostalo nešto zajedničko. A to je običaj padanja ili bijega od Kristova groba u trenutku Njegova uskrsnuća. Veliku ulogu u njegovanju ovog uskršnjeg običaja u svom kraju ima Ivica Burić (73) iz Mirlović Zagore, župa Marijinog Uznesenja.

- Imamo posebne tradicionalne odore, odnosno nošnje. Sve je napravljeno od naše ovce pramenke. Ona nas je odijevala, obuvala i hranila. Ovo na meni je većinom replika jer je prije bio običaj da se naši stari u toj nošnji nakon smrti zakopaju, pa je gotovo nestala - otkriva nam Burić tradiciju svojih predaka.

- Odlučio sam kada umrem unucima ostaviti u nasljeđe moju nošnju, a imam čak šest unuka. Sin mi je također u Žudijama. Trenutno nas ima 18, ja sam najstariji, a ima i mlađih - ponosan je ovaj iskusni čuvar.

- Od početka sam u Žudijama, od prvog dana, svake godine. Ovakva Smotra se organizira od 2001. godine, ali je i prije postojala slična manifestacija - prisjeća se.

Ponosno nam pokazuje svoju tradicionalnu nošnju i objašnjava od čega se sastoji.

- Mi uz našu nošnju tradicionalno nosimo i oružje. Imamo kuburu kremenjaču koja ide u lijevu ruku, a u desnoj je uskočka, koji su Uskoci držali od Klisa prema Senju. Oružje je i dalje u funkciji, pa smo oprezni, da se ne dogodi zlo. Tu oko pasa još imam barutnicu s volovskim rogom - pokazuje.

- Ovi ukrasi su srebrne toke, uopće ne znam koliko su stare, jer ih oduvijek imam. Tu je i brusani kaparan od ovčje vune, smeđe boja, nešto poput kaputa. A ovo je đilet, odnosno prsluk, isto od ovčje vune, ali obojen u crno - divi se odori Burić. Na njemu se još nalazi bijela košulja od platna, hlače na promaju (propuh), nasupci, opanci, vunene čarape i terluke. 

Vrijedna narodna baština

- Opanci su s gornje strane napravljeni od sirove ovčje kože, njih moramo posebno paziti jer ako nisu propisno zaštićene zna se dogoditi da ih miš pojede. Donji dio je od junječe kože. Imamo i pas koji se omota 5 metara oko struka - govori nam. 

- Teško je to sve skupa, ali vojniku nikad ne smije biti teško, mi to junački nosimo. I još nešto vrlo bitno, a to je naša kapa šibenske županije, nitko ne zna koliko su stare, od pamtivijeka su ovakvog oblika i izgleda, ali jedna ne može dugo godina trajati jer je sunce uništi - završava Burić s objašnjavanjem.

Budući da na Festivalu Žudija prevladavaju muškarci, začudili smo se kada smo među Žudijama župe Lobor ugledali i jednu ženu. 

- Oduvijek su mi Žudije izgledale zanimljivo, pa sam im se odlučila priključiti. Ovo mi nije prva godina, već sam s njima duže vrijeme, pridružila sam im se s 15 godina - otkriva nam sramežljivo Valentina Mikulić (20) malog sela Peršaves u Zagorju. 

- Kod nas nije toliko neobično da je žena u Žudijama - dodaje okružena svojim kolegama, nekoliko trenutaka prije nego što su došli na red za nastupanje.

Nastup za gledatelje

Žudije župe Lobor, ali i sve ostale, sa strane iz nakupljene gomile uzbuđeno promatra gospoda Lili s Brača, vidno zainteresirana. 

- Ovo je nešto fenomenalno, bila sam znatiželjna vidjeti ovu raskoš i bogatstvo naše tradicije, baš sam i malo emotivna. Super je sve, prekrasno - govori nam Lili.

- Mi također imamo dosta dugu tradiciju, kažemo "tradiciju u soldate". Moji s Brača ove godine nisu došli na Smotru Žudija, ali ja sam neovisno o tome odlučila doći danas u Opuzen i uživati o ovoj divnoj kršćanskoj tradiciji - dodaje te naglašava kako je prošle godine bila na Festivalu u Mariji Bistrici. 

- Malo mi je daleko bilo, ali je također bilo prekrasno. Za nešto što voliš ipak nije teško prevalit toliki put - zaključila je. 
Inače, Festival Žudija se održava od 2001. godine, a svake godine domaćin je neka druga župa. Geslo ovogodišnjeg Festivala je "Ljubite jedni druge".