Velika istina. I nas mlađi sin je u spektru. Dvije godine sam se borio sa prihvaćanjem da je drugačiji. Ali čim smo dobili mišljenje logopeda i sumnju - kreni li smo na ranu intervenciju i na vježbe i terapije kod raznih specijalista. Već 4 godine idemo u tri institucije; ukupno 4 termina tjedno. I naš Lukica napreduje svojim tempom. I naš Lukica je smekšao prije svega moje srce koje je otvrdnulo od svih nevolja koje su nas u životu zadesile. Taj maleni dječak mi je pokazao što je bezrezervna ljubav i toplina. Bez njega ne bi bio niti pola čovjeka koji sam danas. Da, treba mu pomoći... Da, druga djeca ga ne razumiju.. Da, neki mu dobacuju ružne riječi.. I da, to ga rastuži.. Ali njegova vedrina i toplina to nekako premoste i on nastavlja dalje.. I meni pomaže da ne polomim pola ljudi koji se zovu roditelji a nisu u stanju odgojiti djecu jer niti sami ne ju dovoljno odgoja da prihvate nekoga tko je drugačiji i ne može si pomoći.. Živimo u tužnom društvu, u tužnom vremenu i u tužnoj državi.