Hajduk je jalov, bezopasan, momčad koja ne može stvoriti gol-šansu. To je nekad teže prihvatiti i od poraza. Gattuso preuzima odgovornost, pa krivi cijelu momčad za tu jalovost, a onda iskritizira učinak krilnih igrača
Gattuso je počeo kritizirati krila, a ono najbolje uporno ignorira
Hajduk će u svibanj, zadnji mjesec nogometne sezone, ući na diobi prvog mjesta na ljestvici HNL-a. I još ispred Dinama. Da je itko takvo što u kolovozu ponudio na Rivi, potpisali bi apsolutno svi.
Ali, Hajduk u zadnji mjesec sezone ulazi s dva vezana poraza, s jedva dva osvojena boda u zadnja četiri kola, koja je izborio s igračem manje. Jedan u 98. minuti, drugi iz kaznenog udarca. Kada treba pokazati zube, jesi ili nisi, Hajduk je upao u najveću krizu ove sezone, sada zajedno i rezultatsku i igračku. Igračka traje puno dulje, ali bi Gattusova momčad osvajala i više nego je nekad zaslužila.
Istra i Osijek u pet dana umirili su hajdučki puk. Makar na papiru stoji da Hajduk i dalje ima sve u svojim rukama četiri kola prije kraja, malo je realnih optimista da će Split dosanjati naslov prvaka nakon 20 godina. Uostalom, ako trener u završnih 200 metara kaže da bi prvo mjesto bilo čudo, onda će teško u taj završni sprint vjerovati igrači.
Gattuso već dulje vrijeme vjeruje istima, a oni ne pobjeđuju. Talijan je uporan u svojim zamislima koja više ne daju ni rezultat. Najavili smo da će mu se takvi postulati početi obijati o glavu. Hajduk je jalov, bezopasan, momčad koja ne može stvoriti gol-šansu. To je nekad teže prihvatiti i od poraza. Gattuso preuzima odgovornost, pa krivi cijelu momčad za tu jalovost, a onda iskritizira učinak krilnih igrača.

Roko Brajković stvorio se nitokud u Gattusovih 11 u završnici sezone. Dečko koji je do utakmice protiv Šibenika odigrao 66 minuta u sezoni. I onda je u sljedećih šest utakmica odigrao 300 minuta, u pet krenuo od prve minute. Učinak? Apsolutno ništa. Ni u statistici ni u utjecaju i doprinosu igri. Pa onda još u žutih šest minuta na Opus Areni dobije dva žuta kartona.
Gattuso slijepo vjeruje i Gambijcu Bambi, koji je tek nešto malo korisniji od Brajkovića, ali je sukus svega da Hajduk od Bambinih pokušaja iskazivanja driblerskih vještina nema skoro ništa. Šegi ne stoji ni uloga aduta s klupe, dok Biuk praktički ne postoji u drugom dijelu sezone.
I u takvoj konkurenciji krilnih igrača ne može se prosječni navijač Hajduka pomiriti da Bruno Durdov grije klupu. U onim mrvicama koje mu Gattuso daje, u Osijeku ni to, nešto se barem počne događati u igri Hajduka, zbog čega bi navijači "bilih" poželjeli ostati na istom programu ili na stadionu do kraja utakmice. Međutim, kod Gattusa vic i kreacija očito ne prolaze.
Nije se Hajduk usrećio ni s njegovom idejom s Rusinom u špici, Ukrajinac je također u kategoriji igrača bez učinka, a početni zanos suradnje njega s Livajom na polušpici više ne postoji.
Što Gattuso uopće može izvući iz špila karata za Dinamo? Osim povratka Dialla, uz Durdova, malo toga. Može odvagati je li mu zdravi Sigur potrebniji na desnom beku ili u veznom redu uz Rakitića, ako to nisu Krovinović ili Pukštas. Na Mlakara valjda više ni on ni ne računa.