Znate li zašto su buzdovani na krovovima u Zagrebu? Razlog je jeziv: Poslali su ih na lomaču...

Jedni su sigurni kako je riječ o 'napravi' koja bi trebala zaštiti od gromova. Drugi pak samouvjereno tvrde kako su postavljeni kao zaštita od dosadnih golubova. Treći kažu kako je riječ o ukrasu... Ali istina je, prema legendi, mnogo mnogo jezivija...

Prošetate li zagrebačkim Gornjim gradom i usmjerite li pogled prema nebu, na primjer baš pred Kamenitim vratima, na krovu ćete ugledati- buzdovan!

I danas je silno živa legenda po kojoj buzdovan nije tamo da bi štitio od golubova ili munja, već je on zaštitia od natprirodnih sila, od vještica! Vještičje haljine su se, leteći na metli, trebale zakačiti za vrh buzdovana! 

Progon nevinih žena zbog vještičarenja, u Zagrebu zvanih coprnicama, trajao je stoljećima, izazivao neviđene muke i patnje. Građani bi prijavljivali sumnjive aktivnosti Crkvi i vlastima, strah od žena na letećim metlama je nesumnjivo postojao... Slovenski putopisac Valvasor navodi zapis o jednom od žešćih progona u zagrebačkoj okolici, do kojega je 1685. došlo zbog velike suše i nerodice. Ljudi su doslovce podivljali od gladi i siromaštva te pokrenuli histeriju lova na vještice, koje su, naravno, bile krive za tu elementarnu nepogodu. Nasumce linčovane ili spaljene, stradalo je 14 žena, zajedno s mlinarom koji je navodno sjedio na jajima čekajući da se pilići izlegu.

Na samom kraju 17. stoljeća, godine 1698, otpočelo je razdoblje velikog progona na Gradecu, koji su sljedećih sedam godina vodili gradski istražitelji Đuro Porta, zamjenik bilježnika i Ivan Khayll, gradski kapetan. Oni su vodili svako ispitivanje nesretnih žena prije suđenja i svojim metodama ispitivanja i mučenja izmamljivali najfantastičnija priznanja. Ukupno je bilo četrdesetak slučajeva pod njihovim istražiteljstvom, a uz njih je uključeno još više od 200 mogućih osumnjičenika. Ni jedan nije završio oslobođenjem od optužbe. Većini su presude bile spaljivanje na lomači, a za ostatak – budući da nemamo pouzdani podatak – to se isto pretpostavlja. Njihov rad trajao je do 1704.

- Sklopile su savez s vragom. Lete na metlama, izazivaju bolesti, bacaju uroke, donose katastrofe i smrt - optuživalo se sirote žene, koje bi kasnije završile na mučenju, puno njih i na lomači. Takva je situacija s progonima potrajala sve do sredine 18. stoljeća i do vladavine carice Marije Terezije. Često se susreće mišljenje kako je ona dokinula progone. Nije – dapače, osobno je vjerovala u magiju i čarobnjaštvo! Ipak, u presedanskom slučaju Magdalene Logomer zvane Herucina iz Križevaca tu je ženu 1758. oslobodila optužbi zapovjedivši da ju dopreme u Beč pred njezin liječnički konzilij, koji se, dakako, uvjerio da nije vještica i da se ne pretvara u muhu kao što je bila optužena. Nadalje je zapovjedila da se svaka daljnja optužba mora provesti pred njezinim carskim sudom. To je bilo dovoljno da hrvatski sudovi odustanu od progona jer bi trošili vrijeme i novac na komunikaciju i transport do Beča, pri čemu bi optužene vrlo vjerojatno naposljetku bile oslobođene. Tako je ta praksa, službeno pred zakonom, prestala, iako je zasigurno još neko vrijeme bilo seoskih linčeva i lomača na svoju ruku – o kojima nema zapisa – sve dok na razmeđu s devetnaestim stoljećem toga fenomena nije nestalo u potpunosti.
 

Za pokretanje parnice za vještičarenje bilo je dovoljno mišljenje, odnosno optužba susjeda ili stanovnika mjesta. Tako je često bilo vrlo moguće zbog ljubomore, bračnih nesuglasica, poslovnih neuspjeha ili alkoholiziranih halucinacija optužiti nekoga za čaranje. Druga je mogućnost bila da se osoba nađe optuženom kao sudionik u čaranju ako bi je tko već optužen za čarobnjaštvo spomenuo pri ispitivanju na mukama, što je bilo često jer su se na mukama tražili drugi sudionici, a optuženi bi u bolovima najčešće izgovarao imena osoba koje bi mu prve pale na um, susjeda, poznanika, ikoga samo da si ublaži nesnosnu bol torture. To je, naravno, bio plodan izvor novih, daljnjih optužbi i temelj za nove parnice i suđenja.

Najpoznatija zagrebačka vještica, Magda Herucina Logomer, u 18. stoljeću je teško mučena pod optužbom da se - pretvarala u muhu kako bi živcirala susjedu. Nikakve vatrene kugle, demoni, čak ni dobro staro jahanje na metli.  Arsenal i metode mučitelja žena optuženih za vještičarstvo nisu bili proizvoljni ni slučajni.