Torinsko platno otkriva krvnu grupu Isusa? Misteriji oko najpoznatijeg komada tkanine

Torinsko platno, ili kako ga nazivaju Sveto platno, je jedna od najpoznatijih kršćanskih relikvija i predmet brojnih sporova i mitova.  Ime je dobilo po Katedrali sv. Ivana Krstitelja u Torinu gdje se čuva. Tkanina navodno predstavljala pokrov u koji je zamotan Isus nakon svirepe i mučeničke smrti na križu na Golgoti kojom je otkupio naše grijehe. Glavna polemika koja se vodi danas oko ovog mitskog komada tkanine je jeli Isus stvarno bio pokopan omotan u ovaj pokrov ili ne i nosi li ovaj komad lana pleten u riblju kost odgovor na pitanje koje je krvne grupe bio najpoznatiji Nazarećanin?

Povijest Torinskog platna, barem ona zabilježena, datira u 1354. kada je bilo izloženo u crkvi u Lireyu, selu u sjevernom središnjem dijelu Francuske. Platno je 1389. godine biskup Troyesa, Pierre d’Arcis, proglasio krivotvorinom. Godine 1453. preuzela ga je dinastija Savoja, a kasnije je pohranjeno u kapeli u Chambéryju, gdje je 1532. oštećeno u požaru.

Godine 1578. Savojski su premjestili platno u svoj novi glavni grad Torino, gdje se nalazi i danas. Od 1683. godine čuva se u Kapeli Svetog Platna, koju je za tu svrhu projektirao arhitekt Guarino Guarini, a koja je povezana s kraljevskom palačom i torinskom katedralom. Vlasništvo nad platnom prešlo je s kuće Savoja na Katoličku Crkvu nakon smrti bivšeg kralja Umberta II. 1983. godine.  Platno je pravokutnog oblika, dimenzija otprilike 4,4 x 1,1 metara.

Stoljećima najviše pažnje mami blijeda, smećkasta slika prednje i stražnje strane golog muškarca, s rukama preklopljenim preko prepona. Slika prikazuje mišićavog i visokog muškarca (između 170 i 188 cm) s bradom, brkovima i kosom do ramena razdijeljenom po sredini. Pretpostavlja se da je upravo prikaz Isusa na Torinskom platnu postao predložak za mnoga umjetnička i pobožna prikazivanja Krista u 20. i 21. stoljeću. Sve se dogodilo navečer  28. svibnja 1898. godine. Talijanski odvjetnik i amaterski fotograf Secondo Pia bio je u Torinu kada je grad slavio 400. obljetnicu Torinske katedrale, s 50. obljetnicom Statuta Albertina (ustavni dokument i jedan od ključnih zakona u novoj talijanskoj državi).

U sklopu proslave priređena je izložba sakralnih umjetnosti. Barun Manno zatražio je od kralja Umberta I. (tadašnji vlasnik platna) dozvolu za fotografiranje koje je odradio Pia. Kada je razvijao fotografiju od šoka mu je skoro ispala kamera iz ruku. Naime, na negativu se pojavilo blijedo lice sina božjeg koje nije bilo vidljivo golim okom. Negativ je izazvao veliku pažnju i od tada do danas se vode brojne prepirke je li Isus stvarno bio pokopan omotan u ovu tkaninu. Platno je odmah privuklo pažnju znanstvenika, vjernika i skeptika, a i gurnulo je u prvi plan Pobožnost Svetog Lica.

JE LI USKRSNUĆE MOGUĆE? Znanstvenici o Uskrsu: Isus nije doživio kliničku smrt na križu pa oživio. To nije reinkarnacija!

Najpoznatije ispitivanje 'istinitosti' i autentičnosti platna koje je izazvalo i najviše kontroverzi, izvršeno je 1978. kada su znanstvenici izvršili određivanje starosti metodom radioaktivnog izotopa ugljika 14C. Rezultati testiranja ukazali su na to da platno datira iz perioda između 1260. i 1390. godine, što sugerira da je platno nastalo u srednjem vijeku, preko 1000 godina nakon Isusove smrti.  Još jedno kontroverzno istraživanje obavljeno je 1988. istom metodom, ali se kasnije ispostavilo da su znanstvenici iz tri laboratorija u Oxfordu, Zürichu i Arizoni testirali rub platna koje je naknadno dodano nakon što je tkanina oštećena u požaru.

KRVNA GRUPA

No tu ne prestaju misteriji oko ovog povijesnog komada lana. Naime, na platnu i to na više dijelova kao što su čelo, zapešća, stopala, bok i glava, nalaze se skrletni tragovi koji flagrantno odgovaraju ozljedama i ubodnim ranama koje je Isus zadobio tijekom životinjskog mučenja na križu. Kasnije se ispostavilo da se radi o tragovima krvi. Talijanski forenzičar i profesor sudske medicine, dr. Pier Luigi Baima Bollone analizirao je uzorke s platna krajem 1970-ih. Analiza je utvrdila da tko god je bio omotan Torinskim platnom ima krvnu grupu AB. Da se ne radi o izmišljotini ili običnom bojilu, pokazali su tragovi fibrina koji su pronađeni na platnu što znači da se radi o pravoj krvi. Slučajno ili ne, krvna grupa AB je univerzalni primatelj što se može povezati s Isusovim učenjem i otvorenosti prema svim ljudima.