neradnici, na vašem mjestu prešao bih u privatni sektor - privatne škole i velučilišta samo čekaju vas koji jednu te istu skriptu dajete ljudima 30+ godina.
Aurora2
8.4.2025.
Odustani
Ne žele da ih se ocjenjuje , a sve druge se može ocjenjivati , žale se da više nemaju ugled i autoritet , upoređuju kako su imali autoritet u onoj staroj držav
i kada je moja generacija išla u osnovnu prije 60 i kusur godina , zaboravlja pri tome da je tada većina naših roditelja bilo nepismeno ili polupismeno , pa su takvi roditelji govorili nastavnicima da nas slobono ošamare ako ne slušamo na nastavi , sada su i mnogi roditelji završili fakultetete i imaju visoko obrazovanje pa više kažnjavanje ne dopuštaju , a za drugačiji autoritet bi se trebali pobrinuti sami prosvjetari ,ali ne rukom ili šakom nego onim što su naučili u vrijeme svog školovanja kroz didaktiku , sjećam se samo da u vrijeme Milanovića nije bilo ni razgovora o štrajku i da je bilo onako kako je on odlučio ,a svi znamo koliko vam je tada rasla plaća ,billo bi sigurno bolje da razgovarate ,a koliko vidim vi nemate namjeru za kompromisna riješenja ,a kad nema kompromisa onda nema ni dogovora
Prikaži još ↓
vo
volimZg
10.4.2025.
Odustani
Draga Aurora2,
čitam Vaš komentar i pitam se — gdje početi? Toliko tvrdnji, a tako malo utemeljenosti.
Kažete da su roditelji nekad govorili učiteljima da slob
odno šamaraju djecu. Istina, bilo je toga — ali je to posljedica nepismenosti, a ne uzor za budućnost. Upravo su ti “nepismeni roditelji” kasnije zahvaljujući prosvjetnim radnicima opismenjeni. Nisu se sami naučili čitati i pisati – netko ih je morao podučiti, zar ne? Pogodite tko?
Navodite da danas roditelji imaju visoko obrazovanje pa ne dopuštaju kažnjavanje. To nije nedostatak autoriteta, to je napredak društva. I opet – tko ih je obrazovao? Tko ih je doveo do te razine? Nije to pao dar s neba, već rezultat desetljeća truda učitelja, profesora, nastavnika – prosvjetne vertikale.
Što se tiče Milanovića – da, tada je bila recesija. I tada smo mi prosvjetari šutjeli, bili solidarni. A kad smo konačno progovorili – to je bilo jer su uvjeti postali nepodnošljivi. I nije pošteno koristiti prošlu šutnju kao argument protiv današnje borbe za dostojanstvo i status.
A kompromis? Mi smo uvijek za dijalog. Ali dijalog znači uzajamno slušanje, a ne dociranje iz doba kad je šamar bio didaktičko sredstvo.
Ukratko: ako već želite “objektivno” raspravljati o autoritetu, školi i društvu – barem dajte priznanje onima bez kojih društvo ne bi imalo koga obrazovati. A to je prosvjeta.
S poštovanjem, ali i zdravom dozom sarkazma – jer ponekad je to jedini jezik koji prolazi.
Prikaži još ↓
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .