Franjo je bio prvi isusovac na čelu Vatikana. Taj crkveni red ima kompliciranu povijest

Jorge Mario Bergoglio, puno poznatiji kao papa Franjo napustio je zemaljski svijet na Uskrsni ponedjeljak. Papa je od početka stolovanja u Vatikanu privlačio pažnju i donio brojne presedane. Bio je prvi Papa iz Južne Amerike. Zvuči nevjerojatno da taj temperamentni i izrazito religiozan dio svijeta nikada prije Franje nije dao poglavara Katoličke Crkve. Franjo je isto otišao u povijest kao prvi papa jezuit ili isusovac.

Societas Jesu, Družba Isusova ili isusovački red je katolički red kojeg je 27. rujna 1540. osnovao baskijski plemić sv. Ignacije Lojolski. Družbu Isusovu ili kolokvijalno isusovce odobrio je papa Pavao III. i predstavljaju najveći red u Katoličkoj Crkvi. Službeno geslo im je 'ad maiorem Dei gloriam' ili 'na što veću slavu Božju'.

Zadaća ovog crkvenog reda je širenje katoličke obnove. U sklopu promicanja vjere, isusovci su vodili brojne škole, osobito gimnazije i sveučilišta, osnivali knjižnice, bili su istaknuti misionari, savjetnici i ispovjednici vladara, propovjednici i znanstvenici.

U Hrvatsku su prvi put došli 1604. kada su u Dubrovniku otvorili školu, a kasnije i u Zagreb (1606), Rijeku (1627), Varaždin (1632) i Požegu (1698). Danas djeluju u 112 zemalja diljem svijeta, najviše u sklopu obrazovanja, znanstvenom istraživanju i kulturnim aktivnostima. Služe i u bolnicama i župama.

Od isusovaca se očekuje da budu apsolutno poslušni i fanatično odani svojim poglavarima. Fanatična i praktički militantna odanost prati ih od samih početaka jer je osnivač odreda Lojolski bio plemić vojničkog podrijetla. 

FRANJINI NASLJEDNICI Sveta stolica je prazna: Ovo su najveći favoriti za novog papu. Hoće li izbor konklave šokirati?

Fanatičnost je najbolje opisana uvodnim tekstom osnivačkog dokumenta: 'Onaj tko želi služiti kao Božji vojnik, mora se posebno truditi za obranu i širenje vjere, te za napredak duša u kršćanskom životu i učenju'.

Sudjelovali su u protureformaciji, a od 15. do 18. stoljeća su osnovali brojne misije diljem svijeta kako bi pokrstili domicilno stanovništvo u krajevima koji su se polako pretvarali u smočnice europskih kolonijalnih sila.

Red je od početka izazvao kontroverze unutar Katoličke Crkve, a sukob je otišao toliko daleko da ih je Vatikan ukinuo 1773. godine. Crkva je ukinuće poništila 1814. godine, čime je red ponovno uspostavljen.

18

Iako su isusovci štitili domoroce od europskih kolonizatora, i sami su imali svoje robove. Isusovački znanstvenik Andrew Dial izračunao je da su isusovci 1760. godine posjedovali više od 20.000 robova širom svijeta, pri čemu se velika većina nalazila u Americi.

Iako su isusovci bili poznati po obrazovanju i misijama među domorodačkim narodima, u kolonijalnim područjima poput Brazil, Paragvaja, Kariba i francuskih kolonija, posjedovali su plantaže, rudnike i robove. To je u to vrijeme bio čest model održavanja misija.

U nekim slučajevima pokušavali su poboljšati uvjete života robova, pa su njihove misije bile manje nasilne od sekularnih vlasti. 

Papa se pridružio  isusovcima 1958., a zaređen je za svećenika 1969. Bio je provincijal isusovaca u Argentini, što znači da je vodio cijelu Družbu Isusovu u toj zemlji. S obzirom na to da isusovci tradicionalno nisu tražili visoke crkvene funkcije, Papa je prekinuo tu tradiciju.