Francuski kolektiv imat će koncert u petak, 18. travnja. Jako nas veseli ponovno doći, rekao nam je Marc Collin iz Nouvelle Vaguea
Francuski Nouvelle Vague stiže u Tvornicu kulture! Marc Collin ekskluzivno: Nismo otpor kaosu
Presretan sam što se ponovno vraćamo u Hrvatsku. Prošlo je mnogo vremena i iskreno se ne sjećam kad smo zadnji put svirali ovdje. Ovoga smo ljeta nastupili na jednom festivalu, ali u Zagrebu nismo bili već neko vrijeme. Jako nas veseli ponovno doći, rekao nam je Marc Collin iz Nouvelle Vaguea. U ovom francuskom kolektivu, uz Collina, tu je i Olivier Libaux, a gostuju u zagrebačkoj Tvornici u petak, 18. travnja.
Ove godine obilježavate 20 godina Nouvelle Vaguea. Kad biste mogli poručiti nešto sebi iz 2003., što bi to bilo?
- Dobro pitanje. Mislim da bih tadašnjoj verziji sebe rekao vjeruj svom instinktu. Slijedi ono što osjećaš, ne plaši se promjena i iznenađenja. Vjeruj sebi.
Kako pronalazite ravnotežu između nostalgije i 'nove' glazbe?
- Predivan je osjećaj raditi na pjesmi koju si volio u mladosti - u njoj je prisutna određena nostalgija. No trudim se to donekle zanemariti i pristupiti pjesmi svježe - gledati je kao nešto novo, unijeti svoj ukus, svoju glazbenu kulturu, i kroz to je iznova osmisliti.
Koja je bila najneobičnija ili najneočekivanija reakcija originalnih izvođača čije ste pjesme obradili?
- Zanimljivo je kad pričamo s autorima originalnih pjesama o tome kako smo ih mi shvatili. Često kažu nešto poput: 'Nisam ni znao da bi se to tako moglo protumačiti'. Nedavno se to dogodilo u Los Angelesu s Davidom Jayem iz Bauhausa, kad smo razgovarali o značenju pjesme 'She's in Parties', koju smo obradili na našem zadnjem albumu.

Vaša obrada pjesme 'Master and Servant' s Martinom Goreom posebno je odjeknula. S kime biste još voljeli surađivati?
- Na ovom trećem albumu surađivali smo s iznimnim glazbenicima poput Martina Gorea, Terryja Halla, Iana McCullocha, Samyja Birnbauma i Barryja Adamsona - bilo je to zaista nevjerojatno iskustvo i zadovoljstvo. Možda bih još volio surađivati s nekim poput Davida Sylviana ili Siouxsie.
Kad reinterpretirate neku pjesmu, koliko želite ostati vjerni njezinu izvornom obliku, a koliko je želite preoblikovati?
- Iskreno, nemam potrebu zadržati originalnu emociju. Volim napraviti nešto svoje. Kao i u svakom kreativnom radu, pokušavam unijeti nešto drugačije, nešto novo - kroz vlastitu emociju i kulturu. Mislim da je važno zaboraviti na original i stvarati iznova. Dobar primjer s našeg posljednjeg albuma je 'Rapture' od Blondie - zamislio sam da se radi o nekom filmu Davida Lyncha, s likom koji putuje kroz neku halucinaciju.
Postoji li neka vaša obrada koja vas je osobno iznenadila koliko je dobro ispala?
- Da, često me iznenadi što se dogodi s pjesmom dok na njoj radim. Recimo, sa 'She's in Parties' u početku nisam imao ideju što bih s njom. Sjeo sam za klavir, počeo čitati o pjesmi i saznao da je inspirirana filmom i Marilyn Monroe. To me odvelo prema filmskoj atmosferi i odjednom su se akordi na klaviru spojili s nečim što me podsjetilo na Johna Barryja i glazbu iz Jamesa Bonda.
Imate li neke rituale na turnejama?
- Imamo svoje male rituale i užitke. Volimo igrati 'blind test' - netko pusti pjesmu, a ostali moraju pogoditi koja je. To nas razveseli, nasmije i podigne atmosferu prije nastupa.
Što slijedi nakon obljetničke turneje?
- Turneju završavamo krajem godine, iako možda još produžimo ako odemo u Aziju početkom 2026. No već radim na novom albumu s Bebel Gilberto.
Doživljavate li Nouvelle Vague kao svojevrsni otpor kaosu?
- Ne bih rekao da je to otpor kaosu, nego više novi način gledanja na prošlost. Slušati pjesme iz prošlih vremena na drugačiji način, osjetiti ih iz nove perspektive - to je, po meni, postmoderni pristup glazbi.
