EoT spreman je za Doru: 'Bit će apokaliptično i spektakularno!'

Večeras nas očekuje prva polufinalna večer Dore 2025., a među izvođačima koji će se boriti za odlazak na Euroviziju nalazi se i bend EoT. Maja Kolarić, Boris Kolarić i Goran Glavač donose pjesmu 'Bye, Bye, Bye', a mi smo razgovarali s Majom o njihovom nastupu, inspiraciji i očekivanjima.

RECITE NAM SVOJE MIŠLJENJE ANKETA Ovi izvođači natječu se u prvoj polufinalnoj večeri Dore. Tko bi trebao proći u finale?

1. Možete li nam reći nešto više o nastanku vaše pjesme "Bye, Bye, Bye" i što vas je inspiriralo prilikom njenog stvaranja?

Brat Boris je nedugo nakon trenutka inspiracije došao u studio i snimili smo glazbu za pjesmu. Odmah sam bila oduševljena i rekla kako me podsjeća na igricu FIFA na refrenu dok cijeli stadion navija, imala je slavljeničku i himničnu vibru. U glavi mi se lagano formirala vokalna linija ali riječi još nisu izašle, trebala sam inspiraciju. Pustili smo da pjesma „odstoji“ i da sve što treba dođe prirodnim putem. U međuvremenu sam otišla gledati novi nastavak Deadpool-a u kino, gdje u intru filma Deadpool pleše na Bye Bye Bye od NSYNC'a. Krenula sam razmišljati o tome kako je pjesma ljubavne tematike, i kako su sve te hitove 90ih i 2000ih napisali švedski autori, među njima je meni jedan od najdražih autora i producenata svih vremena, Max Martin. U tom trenutku sam zaključila da mi dugi prsti sudbine poručuju nešto, i rekla sam, neka bude Bye Bye Bye, onako simbolično sa posvetom našim songwriterskim herojima. S obzirom na to da mi imamo drugačiju tematiku pjesama, više se fokusiramo na osobni razvoj, društvenu kritiku i slično, htjeli smo napraviti jednu viziju eurovizijske pjesme na naš svojstven način. Upravo zato Bye Bye Bye ima snažnu i inspirativnu poruku koja poručuje da se usudimo biti hrabri i svemu što nas sputava kažemo zbogom, na taj način pokrenemo osobnu (r)evoluciju i budemo ono što smo oduvijek trebali biti. Snimila sam vokale, ekipa je odobrila i evo nas tu.

2. Kako ste se odlučili prijaviti na Doru 2025. i što za vas znači sudjelovanje na ovom natjecanju?

Fanovi smo Dore i Eurovizije odmalena. Moglo bi se reći da sam naučila pjevati upravo na pobjedničkim pjesmama sa Dore jer to su prve pjesme koje sam izustila i ujedno prvi pokušaji mog vokalnog izričaja kao male djevojčice. Brat Boris i ja smo imali tu čast biti na Dori 2019. kao izvođači i autori, te 2020. kao autori, što je bilo jedno neopisivo iskustvo. No, ovo je nešto ipak posebno jer smo EoT stvorili nas troje iz ničega, sve što smo prošli nas je dovelo do ovoga trenutka. Ići na Doru nam je bila dugogodišnja želja i sada smo osjetili da smo spremni, da je vrijeme. Sretni smo što možemo predstaviti svoju priču široj publici, ovo nam je divno priznanje za rad i trud, i ujedno bi nam bila čast predstavljati našu zemlju na Euroviziji.

3. Dora je poznata kao veliko natjecanje s puno emocija – imate li tremu ili vas ovakvi izazovi dodatno motiviraju?

Obožavamo natjecanja, obožavamo izazove, nekako što nam je gore, to bolje funkcioniramo jer smo iskovani u stresu i suludim situacijama. U jednu ruku smo malo i mazohisti po tom pitanju jer smo takvi karakterni profili da najbolje učimo kad učimo na vlastitoj koži i tjeramo se van zone komfora. Inače nas komfor uvlači u to da se pretvaramo u nakupine na kauču. Trema nam je sjajna i uzbudljiva, podsjeća nas koliko nam je stalo i koliko volimo ovo raditi, a za sam nastup da ni ne pričamo koliko smo uzbuđeni. Vidjet ćemo zapravo koliko će nas jako „lupiti“ adrenalin na nastupu, možemo to simulirati u glavi do jedne mjere ali dok nisi stvarno tamo, nije to to. Naši nastupi su jedino mjesto hiperfokusa gdje utihnu sve misli i ne postoji ništa osim nas i glazbe. Odjednom se fokusirate na dah, na note, na pokrete i kao u Guitar Hero pazite da „stisnete“ sve na vrijeme. Jedva čekamo.

KREĆE EUROVIZIJSKA GROZNICA Bili na Dori, nizali uspjehe, sad dali savjete natjecateljima: 'Ne zaboravite se tamo i zabaviti!'

4. Vaš bend čine Maja Kolarić, Boris Kolarić i Goran Glavač. Kako je došlo do vašeg okupljanja i kako biste opisali svoju glazbenu suradnju?

Brat i ja smo cijelo djetinjstvo maštali kako ćemo jednog dana imati svoj bend, svirali smo u sobi i vježbali zajedno. Goggy je doma radio setove bubnja od kutija i neumorno tražio roditelje da mu kupe palice. Svi smo bili u raznim bendovima, i u nekim trenucima bi se našli te svirali svi skupa jer bi ujedno i svi imali isti prostor za vježbu. Spletom okolnosti, brat Boris i Goggy su osnovali bend prije EoT-a, od kojeg smo i uzeli inicijale, dok sam ja svirala u svojem prvom punk bendu. Shvatili smo u jednom trenutku da imamo isti mindset, ljubav prema glazbi i izdržljivost da to izguramo do kraja, i da želimo ići dalje od lokalnog izričaja sa glazbom. Našli smo se na kavi i dogovorili za snimanje prvog albuma, tu je počela naša priča. Funkcioniramo kao mala obitelj i kao tvrtka od troje ljudi, međusobno se prihvaćamo što je najbitnije i toliko smo toga prošli da znamo da možemo sve preživjeti zajedno.

5. Do sada ste objavili dva albuma, "Defibrilacija" (2018.) i "Teorija Ludog Chovjeka" (2017.). Kako se vaš glazbeni stil razvijao kroz godine?

Zapravo smo objavili tri albuma, zadnji je izašao 2024. zove se "Novo normalno", isto tako i EP "Listen Up!" na engleskom jeziku, oboje dostupni na svim digitalnim platformama, dok album imamo u prodaji i u fizičkom obliku. S obzirom na to da nekako morate imati žanrovsku odrednicu, odabrali smo staviti "punkrock heavy", međutim, to je više opis našeg mentaliteta jer volimo svu glazbu i stvaramo kako nam srce nalaže u tom trenutku. Po tome se može reći da je naš stil oduvijek bio multižanrovski, koliko god su nam u početku govorili da se tražimo, mi smo oduvijek znali da smo se našli, samo je to tek sada došlo do izražaja u percepiji publike i kritičara.

6. Kako teku pripreme za nastup na Dori? Možete li podijeliti neke detalje o scenskom nastupu ili vizualnom identitetu koji planirate predstaviti?

Spremamo se gotovo svakodnevno psihički i fizički, i imamo tim talentiranih i izuzetnih ljudi koje smo sada krenuli predstavljati jer je cijeli nastup sada već definiran i konkretiziran. Na pozornici uz nas će biti dvije plesačice i plesač, talentirani i izuzetno marljivi plesači, Lucija Luić, Vito Vojak te Lara Brezovec. Njihova koreografkinja Sanja Tek iz plesnog kluba st.ART ih neumorno priprema te nam pomaže sa kostimima i vizualnim identitetom, čiji je duh i posvećenost ni manje ni više nego ispirativan. Light nam je složio fenomenalni light majstor i dugogodišnji prijatelj Dino Petrina, a za "vrući" dio perfomansa Erik Pečanić, još jedan u nizu nevjerojatnih osoba koju smo imali sreću upoznati u životu. Bit će apokaliptično, u svome vizualnom identitetu ukomponirat ćemo futuristički cyberpunk stil koji simbolizira ponovno rođenje u dekadentnom svijetu, te slobodu uma i duha.

7. Kakva su vaša očekivanja od sudjelovanja na Dori i kako vidite svoju budućnost nakon ovog natjecanja?

Svakako bi bilo lijepo pobijediti, ali prvenstveno nam je bitno ne razočarati sami sebe i znati da smo dali 150 posto u performansu. Bit će to pravi izazov i jedva čekamo nastup. Nakon ovog natjecanja nastavljamo dalje sa glazbom i stvaralaštvom u nadi da će nam se više vrata otvoriti kako bi mogli nastaviti predstavljati svoju priču potencijalno novim fanovima.

8. Što mislite o konkurenciji na ovogodišnjoj Dori i imate li neke favorite među ostalim natjecateljima?

Znamo ono što iščitavamo iz medija, što nam drugi govore, sa društvenih platformi, pokušavamo svim silama ne poslušati sve pjesme koliko god to postaje nemoguće, jer želimo imati taj kompletan doživljaj na licu mjesta, ipak su svi izvođači uložili vrijeme, trud i novac kako bi napravili svoje performanse, mislimo da je jedino fer imati favorita nakon svih izvedbi.

9. Koja je najluđa ili najzabavnija anegdota koju ste doživjeli kao bend?

Mogli bi istaknuti snimanje drugog albuma "Teorija Ludog CHovjeka", prilikom kojeg smo zbog nedostatka financijskih sredstava tri dana skvotirali u nekom starom stanu gdje nitko nije bio sigurno 20 godina, spoticali se o lešine miševa i kutija sa otrovima za štakore. Spavali smo na nekom krevetu jedni pored drugih zamotani u vreće za spavanje i nadali se da nas ništa neće ugristi po noći ili da ne nađemo još nekoga pored sebe. Sve što smo zaradili smo uložili u snimanje, a s obzirom da je taj album omage našim punkrock korijenima, ambijent i situacija nisu mogli biti savršeniji. Snimili smo album u ta tri dana i to je bilo najvažnije.