Denis Mihoković ima cerebralnu paralizu, lani je papi Franji odnio svoje pismo i osobno mu ga predao, želi postati svećenik. Luka Kerepčić je od Franje pak dobio video poruku kojom ga bodri da ne posustane
Denis i Luka tuguju za papom Franjom, bio im je motivacija u teškom životu: 'Potreslo me...'
Jako me potresla vijest o smrti pape Franje, nadao sam se da će još dugo poživjeti, želio sam to, iako sam na Uskrs, kad se obratio vjernicima, vidio da nije dobro. Čim sam čuo vijest o smrti, za njegovu dušu sam zapalio svijeću, želim mu da počiva u miru..., kaže za 24sata jedan doista poseban mladić, koji se s Franjom nedavno i susreo, što će pamtiti čitav život. Denis Mihoković (24) iz Zagreba ima cerebralnu paralizu, student je treće godine teologije, i velika mu je želja postati svećenikom. Kako smo pisali u siječnju, u toj se želji u više navrata obraćao Crkvi, no odbijan je. U očaju što svoju želju da se zaredi ne može ostvariti, Denis je napisao pismo papa Franji i u listopadu prošle godine otputovao u Rim gdje je sudjelovao na njegovoj audijenciji te mu pismo predao u ruke. S Papom se tad i rukovao, dobio njegov smiješak, a službeni odgovor Svete Stolice stigao mu je u Zagreb dvadesetak dana kasnije. U njemu ne piše da svećenik ne može postati, što je Denisu poticaj da se i dalje bori za svoj životni poziv.

- Kad sam bio na audijenciji kod Pape, bio je tako drag! Lijepo me primio za ruku. Nije mi ništa rekao, ali se na njemu vidjelo, i ja sam to osjetio, da je jako draga i dobra osoba. Sad sam za Uskrs od roditelja dobio njegovu nedavno objavljenu autobiografiju 'Nadaj se', kaže nam Denis, dok njegova majka Nada Bjelčić dodaje kako je naslov Papine autobiografije, posebno sad nakon njegove smrti, poruka svima nama.
- Poruka da nam ostaje nada, i da se trebamo nadati, kaže majka Nada. Kako dodaje, baš je u razgovoru s prijateljicom nakon objave o Papinoj smrti pomislila kako nam "Bog šalje dobre, prekrasne ljude, ali ih mnogi onda ne shvaćaju". Kako zaključuje, papa Franjo je "neprepoznati Isus".
Na pitanje vidi li simboliku u tome da je Papa preminuo baš na Uskrsni ponedjeljak, Denis kaže kako simbolike u tome svakako ima.
- Sjetite se i datuma smrti Ivana Pavla II, 2. travnja 2005., tek par dana nakon Uskrsa, podsjeća nas Denis. Na pitanje što očekuje od novoga Pape koji će biti izabran, odgovara kao se iskreno nada da će i on "biti dobar, drag i susretljiv baš kao i papa Franjo".

- Sjećam se kako je u pandemiji posjećivao stare ljude u domovima, djecu s teškoćama, čak i bebe u inkubatoru, to je bilo jako lijepo, dodaje mladić.
Denisova je profesorica u listopadu organizirala akademsko putovanje u Rim, a Denisu i njegovom ocu kao pratnji osigurala i karte za ulazak na Trg Sv. Petra u Vatikanu, gdje su dobili mjesto u osmom redu na posebnom dijelu na kojem se papa kreće.
- Nakon svog obraćanja, papa je krenuo obilaziti nas. Također u kolicima zbog zdravstvenih problema, došao je do svakoga od nas u svakome redu. Kad je došao do kraja prvog reda, ljudi su se dizali, a papino osoblje micalo njihove stolce, kako bi papa mogao do svih u drugome redu, i tako redom. Kad je došao do mene, nasmiješio mi se, malo se čak i sagnuo da me 'skuži', i kad mi je došao skroz blizu, predao sam mu pismo i rekao mu: "Papa Francesco, I love you!" - uz veliki nam osmijeh Denis prepričava taj, u svome životu itekako velik trenutak.

- Papa je pismo uzeo, pogledao kuvertu, na njoj je pisalo 'za papa Franju', primio me za ruku, i otišao dalje. Nije mi ništa rekao, samo se nasmiješio - kaže Denis koji je za tu, posebnu prigodu, obukao majicu na kojoj su pisale upravo papine riječi: "Bog daje najsnažnije bitke najvećim borcima". Majicu je dobio na poklon od mamine prijateljice, čijem je sinu, dječaku s Aspergerovim sindromom, nesebično poklonio svoje najdraže igračke iz djetinjstva.

- Papin mi je odgovor stigao za tri tjedna, i lijepo me iznenadio. Priznajem, očekivao sam da će biti konkretniji, no najbitnije od svega jest da mi papa nije odgovorio da svećenikom ne mogu postati. Odgovorio mi je da me podržava u odluci koju donesem, što mi je poticaj da idem dalje - odlučan je Denis. Kako nam kaže, pismeno se zahvalio Papi na primitku njegovog odgovora.
Kako nam je u siječnju Denis ispričao, jako mu je žao što ga Crkva ne želi kao svećenika, ili, njegovim riječima, "što ne gleda dublje u njega, u njegovo srce..."
Ovako je Papi napisao u pismu koje mu je kasnije predao: "Dragi papa Franjo, zovem se Denis Mihoković, iz Zagreba sam, student treće godine teologije. Rođen sam kao treće dijete svojih roditelja, i s visokim stupnjem invaliditeta. Od svoje desete godine osjećam snažan poziv za služenje Bogu, poziv koji je postao središte mog života, i razlog zašto studiram teologiju. Imam veliku želju zarediti se, u čemu me s velikom ljubavlju podržavaju roditelji i cijela moja obitelj, napisao je na talijanskom jeziku.

Denis cerebralnu paralizu ima od rođenja, ovisan je o kolicima i tuđoj pomoći, slijep je na jedno, i slabovidan na drugo oko.
Živi s majkom Nadom i ocem Željkom, po zanimanju IT-ovcima, koji su ujedno i suosnivači udruge OKO za djecu s poteškoćama. Denisu daju vjetar u leđa čitav njegov život, pa tako i u odluci da postane svećenikom. Dosad su se obratili Crkvi na nekoliko razina, no odgovor je uvijek bio isti: Denis ne može bit svećenik. Zarediti se mogu samo zdravi ljudi, odgovoreno im je. A Denis njima odgovara ovako:
- Ja nisam bolestan, ovo je moje stanje. Ne mogu držati kalež i dijeliti hostiju, ali mi u tome na misi može netko pomoći. Žao mi je što naša Crkva ne gleda dublje u mene, u moje srce, umjesto da vidi samo ono što je izvana - kaže Denis.
- Oduvijek je izrazito empatično dijete, i u svima vidi ljepotu. Vjerujem da bi bio jako dobar svećenik. U dobu smo u kojem se ispovjedi već održavaju i online, jednako tako se uplaćuje i milodar Crkvi, preko internetskih kodova, pričesti se daju preko televizije, ne vidimo razloga zašto i netko tko je u invalidskim kolicima ne bi mogao obavljati svećenički poziv - ističe mama Nada.
Denis je dosad prošao petnaest operacija, i jako dobro zna, kaže sam, što je bol, patnja, suosjeća s ljudima, i svima želi pomoći.
- Ne mogu vam riječima objasniti zašto želim biti svećenik, ali znam da tako treba biti. To je veće i jače od mene - govori ovaj poseban mladić.
- I volim ljude, jako volim! - dodaje. Toliko da ih, uvjerili smo se i sami, sudi "po srcu", po onome što pored njih osjeća. Ne vidi dobro, pa na prvu ne zna je li netko mlad ili star, ali osjeća kakav je u duši. I svatko mu je lijep, prekrasan.
U Požegi živi još jedan mladić kojeg je smrt pape Franje jako rastužila.

- Vijest da nas je napustio Sveti Otac papa Franjo me je jako rastužila. Pogledao sam njegovu video poruku koju mi je lani poslao i poželio mi oporavak nakon nesreće koju sam doživio u Portugalu u ljeto 2023. godine. Znam da je bio bolestan, s obzirom da je počeo njegov oporavak mislio sam da će pobijediti bolest. Posebno me taknulo rečen,o da se vratio svome Ocu – u tuzi je rekao mladi Luka Kerepčić (22) iz Požege.
- Luka, sjećam te se i molim za tebe. Ti kao dobar Hrvat moli za mene. Neka te Gospodin prati. Znam da tvoj život nije lak, ali znam da imaš srce čovjeka i vjernika. Neka te Gospodin blagoslovi i neka te Gospa vodi. Ćao!' – poručio je lani tada 87-godišnji poglavar Katoličke crkve Luki.
- Mi ćemo i dalje moliti jedan za drugog. Bio je to izuzetan čovjek, kojeg nisu poštovali samo katolici, već i svi drugi. Nadam se da će papa koji dođe nakon njega nastaviti istim putem, ustvari u to sam uvjeren – rekao je Luka Kerepčić u nadi da će se, kad za to dođe vrijeme, susresti s omiljenim papom. Dodaje da bi mu izuzetno bilo drago da bude na ispraćaju pape s ovoga svijeta.

- To je samo moja želja, ali mogućnosti su nešto drugo – kaže mladić.
Podsjetimo. Mladi Luka Kerepčić iz Požege je u ljeto 2023. godine za vrijeme Svjetskog dana mladih pri padu stradao u Portugalu povrijedivši kralježnicu. Video poruku uputio mu je papa Franjo, poželjevši mu oporavak, te mu poručio da se za njegovo ozdravljenje moli.
– To mi je dalo vjetar u leđa, da nastavim s borbom za moje ozdravljenje – rekao je emitivno Luka, dodajući da oporavak ide polako.
- Taj video i papina poruka za mene su jako veliki. Srce mi je tuklo kao ludo kada sam to vidio, hvala mu – rekao je Luka kad smo ga prošle godine posjetili u roditeljskom domu u Požegi.