Dan kad je nogomet zanijemio. Jedna kobna odluka odvela je u smrt 97 Liverpoolovih navijača

Bio je to sunčan proljetni dan, 15. travnja 1989., predodređen za nogometni spektakl. Polufinale FA Cupa između Liverpoola i Nottingham Foresta trebalo se odigrati na neutralnom terenu, stadionu Hillsborough u Sheffieldu. No umjesto slavlja nogometa, taj dan postao je sinonim za najgoru sportsku katastrofu u britanskoj povijesti, tragediju koja je odnijela 97 života i zauvijek promijenila nogometni svijet, ali i pokrenula desetljećima dugu, mučnu borbu za istinu i pravdu.

Što se dogodilo na Hillsboroughu?

Navijači Liverpoola, kojima je dodijeljen manji, zapadni dio stadiona poznat kao Leppings Lane, počeli su pristizati. No pristup toj tribini bio je moguć samo kroz mali broj starih, neadekvatnih okretnih vrata, njih sedam za više od 10.000 navijača s ulaznicama za stajaća mjesta. Kako se približavao početak utakmice u 15 sati, ispred ulaza stvorila se ogromna, opasna gužva.

Pola sata prije početka, više od polovice navijača još je bilo izvan stadiona. Pritisak je rastao. U kontrolnoj sobi glavni nadzornik policije Južnog Yorkshirea David Duckenfield, koji je na tu poziciju došao tek dvadesetak dana ranije i nije imao iskustva s vođenjem osiguranja na tako velikim utakmicama na Hillsboroughu, donio je kobnu odluku. U 14.52 naredio je otvaranje velikih izlaznih vrata C, kako bi se smanjila gužva izvan stadiona.

Kroz ta vrata nahrupilo je oko 2000 navijača. Umjesto da se rasporede po bočnim, praznijim dijelovima tribine, većina je krenula ravno kroz uski tunel koji je vodio u centralne sektore 3 i 4. Oni su već bili opasno pretrpani i ograđeni visokom čeličnom ogradom prema terenu. Novi val navijača stvorio je nezamisliv pritisak na ljude koji su već bili unutra. Počelo je smrtonosno pritiskanje. Ljudi su bili stisnuti uz ogradu, bez zraka, bez mogućnosti pomicanja. Neki su se očajnički pokušavali popeti preko ograde kako bi pobjegli.

Utakmica je počela prema rasporedu u 15 sati. Tek je nakon šest minuta sudac prekinuo igru. Policija i redari isprva nisu shvatili razmjere katastrofe, misleći da se radi o pokušaju ulaska na teren. Hitna pomoć kasnila je s adekvatnom reakcijom, dijelom zbog loše komunikacije i nekoordiniranosti, a dijelom jer nije odmah proglašena masovna nesreća. Mnogi navijači sami su pokušavali pomoći unesrećenima, trgajući reklamne panoe da posluže kao nosila i pružajući prvu pomoć. Tog dana ili neposredno nakon njega život je izgubilo 94 ljudi. Još dvoje preminulo je kasnije od posljedica teških ozljeda mozga, a posljednja, 97. žrtva, Andrew Devine, umro je 2021. Više od 760 ljudi je ozlijeđeno.

UPOZORENJE: Video uznemirujućeg sadržaja

Zataškavanje i prve istrage

Odmah nakon tragedije policija Južnog Yorkshirea počela je širiti lažnu priču, okrivljujući navijače Liverpoola za katastrofu, tvrdeći da su bili pijani, nasilni i da su nasilno provalili vrata C, što je i sam Duckenfield inicijalno lažno tvrdio. Te su optužbe kulminirale sramotnom naslovnicom tabloida The Sun "The Truth" (Istina) koja je sadržavala gnjusne i neutemeljene optužbe protiv navijača.

Iako je već prvi službeni izvještaj, tzv. Taylorov izvještaj iz 1990., kao glavni uzrok naveo neuspjeh policijske kontrole i kritizirao policiju zbog pokušaja svaljivanja krivnje na navijače, daleko je to bilo od pravde. Prva istraga o uzrocima smrti, okončana 1991., donijela je presudu kako su žrtve umrle nesretnim slučajem. Kontroverzna odluka mrtvozornika Stefana Poppera da se istraga ograniči samo na događaje do 15:15 sati (kada su, prema njegovom mišljenju, sve žrtve već bile mrtve ili moždano mrtve) spriječila je ispitivanje odgovornosti hitnih službi u kasnijoj fazi spašavanja. Kaznene prijave nisu podignute.

Desetljeća borbe za pravdu

Obitelji žrtava nisu odustajale. Njihova kampanja "Pravda za 96" (kasnije 97) postala je simbol upornosti i borbe protiv zataškavanja. Godine 2009., osnovali su Nezavisni panel Hillsborougha koji je dobio zadatak pregledati svu dokumentaciju. Njihov izvještaj iz 2012. bio je prekretnica.

Potvrdio je nalaze Taylorovog izvještaja, ali je i razotkrio šokantne razmjere policijskog zataškavanja. Otkriveno je da su 164 policijska iskaza bila izmijenjena kako bi se uklonili negativni komentari o postupanju policije. Panel je utvrdio da alkohol i ponašanje navijača nisu igrali nikakvu ulogu u izazivanju katastrofe te da je čak 41 život možda mogao biti spašen da je reakcija hitnih službi bila brža i bolja. Izvještaj je doveo do javnih isprika tadašnjeg premijera Davida Camerona, policije i urednika The Suna.

Novi obrat i pravni epilog

Nakon izvještaja panela, Visoki sud je 2012. poništio prvotne presude o "nesretnom slučaju". Pokrenuli su nove istrage, uključujući i opsežnu drugu mrtvozorničku istragu koja je trajala od 2014. do 2016. i postala najduža u britanskoj pravnoj povijesti. U travnju 2016., porota je donijela povijesnu presudu: 96 žrtava (Andrew Devine tada još nije bio preminuo) nezakonito je ubijeno zbog grubog nemara policije i hitne pomoći. Porota je eksplicitno zaključila da ponašanje navijača Liverpoola nije doprinijelo opasnoj situaciji.

Uslijedili su kazneni postupci. David Duckenfield optužen je za ubojstvo iz nehaja za 95 žrtava (optužnica za jednu, Tonyja Blanda, nije bila moguća zbog zastare), no na ponovljenom suđenju 2019. oslobođen je optužbi. Graham Mackrell, tajnik Sheffield Wednesdaya, osuđen je zbog kršenja sigurnosnih propisa. Trojica drugih policijskih dužnosnika i odvjetnik oslobođeni su optužbi za ometanje pravde vezano uz izmjene iskaza. Godine 2021., policijske snage Južnog i Zapadnog Midlandsa pristale su na nagodbu i isplatu odštete obitelji žrtava zbog lažne kampanje zataškavanja.

Što je Hillsborough promijenio?

Tragedija Hillsborougha ostavila je neizbrisiv trag. Dovela je do korjenitih promjena u sigurnosti na stadionima diljem Velike Britanije i šire, ukidanja stajaćih tribina s ogradama na najvećim stadionima i uvođenja sjedalica za sve posjetitelje. No Hillsborough je postao i snažan simbol borbe za istinu i pravdu protiv moćnih institucija koje su pokušale zataškati vlastitu odgovornost. Priča o 97 izgubljenih života i nevjerojatnoj snazi i upornosti njihovih obitelji zauvijek će ostati bolna opomena i podsjetnik na važnost istine.