'Brak nam nije opstao, ali top smo na sceni! Slavica Knežević i Marko Torjanac u 100. predstavi

Za one koji ih poznaju ništa čudno - Slavica Knežević i Marko Torjanac u zajedničkom projektu. Aktualan je predstava 'Ljubavna pisma', iako njihov brak više nije aktualan nekoliko godina. Zajedno sa sinom Janom i dalje su, zapravo, jedna skladna obitelj. Što je i normalno, kada su ljudi normalni.

- Dao sam joj nekoliko tekstova, Slavica je izabrala 'Ljubavna pisma'. Nije nam to prva suradnja, radili smo puno zajedno. Predstave 'Zečja rupa' i' Sumnja', gdje je ona glumila, a ja režirao. Pa 'Veliku zvjerku', koju je Slavica režirala, a ja glumio, ona je također režirala 'Plemena', a ja glumio. Kazališno se jako dobro slažemo, jako lijepo radimo zajedno. 'Ljubavna pisma' uskoro će doći i do stote izvedbe, ljudi po nekoliko puta dolaze na predstavu, zadovoljni smo reakcijom - rekao nam je Marko Torjanac.

Leže im 'ljubavna pisma'

A predstava je to o Andrewu i Melissi, koji su prijatelji iz djetinjstva i čije dopisivanje započinje slanjem poruka za vrijeme nastave u osnovnoj školi što se nastavlja cjeloživotnim razmjenjivanjem pisama. I dok njihovi životi idu različitim smjerovima kroz pisma progovaraju o svojim nadama, željama, snovima, pobjedama i porazima. U međuvremenu Andrew postaje uspješan odvjetnik i političar dok se Melissa okreće umjetnosti i porocima. "Kamo ih vodi slučajan susret nakon mnogo godina? Je li, nakon toliko vremena, za njih prekasno? Je li moguć "popravni" iz ljubavi? I jesu li, nakon toliko godina, osobe iz pisama iste kao one u stvarnosti?", postavljaju se pitanja u predstavi.

- Nedavno nam je jedna žena iz publike u tijeku predstave rekla 'piši joj'. Toliko uđu u sadržaj priče, toliko su unutra - otkriva Torjanac.

A nije mu Slavica bila prva od bliskih osoba s kojom je radio. Njegov otac Zvonimir Torjanac velikan je hrvatskog glumišta, glumica je bila i majka Božena, brat Dubravko režiser. Nije Marko imao previše šanse othrvati se pozivu koji nije vezan uz glumu, kazalište, film...

- Prvi sam put 'nastupio" prije vrtića, nisam ni čitati još znao. Bila je radijska emisija u kojoj su sudjelovali otac i sin. Ne sjećam se previše detalja, ali tata i ja smo išli na to, znam da mi je govorio tekst kojeg sam tako morao naučiti jer nisam znao čitati., Vjerojatno ga nije bilo puno - prisjetio se Torjanac.

Otac Zvonimir rođen je 1930. u Donjem Miholjcu, gdje je u mladosti postao član amaterske glumačke družine. Obrazovanje je nastavio u Zagrebu, na studiju za glumu i režiju. Bio je član varaždinskog kazališta, pa ZKM-a, tadašnjeg Zagrebačkog pionirskog kazališta, ona i HNK... Gdje je glumio? Previše mjesta zahtijevalo bi da nabrojimo sve, pa ćemo samo neke od filmova, serija, predstava...: "Gruntovčani", "Kapelski kresovi", "Kuda idu divlje svinje", "Prosjaci i sinovi", "Jelenko", "Dirigenti i mužikaši", "Oficir s ružom", "Sokol ga nije volio", "Čaruga"...

- Znao sam da ću i ja u taj svijet već u vrtićkoj dobi. Imao sam malih problema sa želucem i roditelji me nisu htjeli poslati u vrtić pa je tata rekao da će me povesti na probu, predstava se zvala 'Dva javora'. Sjećam se da je odjednom netko iz ekipe rekao da je gladan i u trenu su se dogovorili da idemo svi zajedno u Kraljičin zdenac nešto pojest. To me fasciniralo, to kako su se družili, podržavali, a radili su ono što vole. Bili smo tamo do negdje deset navečer. Meni je to takva avantura bila, to pamtim i dan danas kao prekrasan i neplanirani događaj. Proba i druženje jako su mi ostali u sjećanju, to je možda i presudilo u odabiru mog poziv. Lijepa atmosfera i okruženje, može se i raditi i družiti, a da ti bude ugodno - rekao nam je Torjanac.

'Kazalište je uvijek tema'

U takvoj obitelji logično je da kazalište, gluma i taj svijet bude tema. Tako je bilo i kod Torjančevih.

- O kazalištu se stalno pričalo, mama glumica, tata, brat režiser, to je stalno na meniju. Gledali smo predstave, analizirali ih i komentirali.

Onda je upoznao Slavicu, "nije mu bilo dosta".

- A da, nije mi bilo spasa - našalio se Torjanac.

KAZALIŠTE PLANET ART Melodrama ’Ljubavna pisma’ se ovog vikenda izvode 50. put...

Upoznao je Slavicu Knežević kad je imao 15 godina. Pričao je o tome, bio je na Dubrovačkim ljetnim igrama, a Slavicu je vidio nakon probe "Hamleta". Marko se "živo" sjeća detalja". Bila je noć sa 16. na 17. kolovoza...

- Proba je bila gotova, svi su se lagano razilazili, a Slavica mi je prišla i rekla kako joj je rođendan, ali da to nikome ne kažem - otkrio je Marko Torjanac.

A pažljivi kakav već je, drugi ju je dan dočekao s malom lutkicom. Sudbina je to, susretali su se dosta, a jedan je susret završio i kod matičara. U braku se dobili sina Jana, a razveli se nakon deset godina. Nije isprva im bilo lako, "trebali su čekati da se turbulencije smire". Predstava "Ljubavna pisma" nije krenula lagano, nažalost.

'Marko, zovi hitnu'

Slavica je imala zdravstvenih problema, pričala nam je kako je sve počelo. Razgovarala je s Markom telefonski o predstavi, sve je bilo dobro, pozdravili su se, a onda je uslijedila drama.

- Nazvala sam ga opet i zamolila da nazove Hitnu, ne znam ako ću preživjeti, ta je bol bila strašna, vilica, ramena... Klecala su koljena, mozak je radio dobro, ali bila sam prestravljena. Ipak sam uspjela uzeti aspirin. Hitna mu je rekla da, pošto Marko nije uz mene, moram zvati ja. Javila se ista gospođa i rekla da je suprug već krenuo taksijem po mene i da će tako biti brže - otkrila nam je Slavica, a, zapravo, opisala srčani udar koji je imala.

Morali su zbog svega odgoditi premijeru, koja je bila u veljači 2023. godine.

- Patila je predstava, a tako je krasna, stvarno vrijedi pogledati je. Kad te zaustave na cesti i kažu da su te gledali u predstavi u kojoj su uživali, onda znaš da je prava stvar. To mi se još dogodilo s predstavama 'Plemena', pa 'Zečja rupa'..Kod 'Ljubavnih pisama' je sjajno, dobivamo ovacije, ljudi viču 'bravo'. Tako je to kod Markova Kazališta PlanetArt. Postavlja pitanja, ali tu su emocije, možeš se i smijati i plakati - pričala nam je Slavica.

Djeluju danas sjajno, kako Marko kaže, "kazališno si savršeno odgovaraju". No, tko je bio u njihovoj blizini zna da je tu ipak puno više. Poštovanje i prijateljski odnos. Podržavaju se, potiču, zajedno su podigli i sina Jana. Koji ipak nije u glumi, nekako se "izvukao", iako dolazi iz velike glumačke obitelji. Odrastao je s time, s tim raspravama, komentarima...

- Ma uvijek se kod nas razgovara o kazalištu i dosta smo temperamentni. I kad bi bile te neke naše rasprave, ja bih samo Janu rekao: 'Zapamti, život je puno jednostavniji nego kod dramskih umjetnika'. Uzeo je to na znanje i nije pošao tim smjerom. No, obožava kazalište, gleda sve, ne samo naše predstave - rekao je Marko Torjanac.

Slavica Knežević imala je drugačiji put, iako se cijeli život bavi kazalištem. U srednjoj školi je znala da će biti glumica, iako je jedno vrijeme mislila da je studij elektrotehnike pravi izbor. Nasreću, predomislila se i danas je sretna izborom profesije. Svestrana, ni sama nije znala je li joj bila draža gluma, režija ili rad na Akademiji s mladim glumcima.

Obitelj je sve

- Najviše me veseli kad radim nešto s pravim razlogom, kad prepoznam vrijednost nekog materijala, sadržaja. Tad mi nije bitno je li to gluma, režija ili nastava, a sve troje je vrlo povezano, pogotovo kad netko ponikne iz kazališnih grupa (Pozdravi i Akter) gdje sam deset i više godina stvarala predstave u kojima pišeš, glumiš, crtaš i režiraš. I, što je najvažnije, osjećaš odgovornost za cijelu predstavu - objasnila nam je u jednom razgovoru.

Opisala nam je i tada odnos s Markom, odnosno to poštovanje, kako se pitaju za savjet, a rekla je i kako je prava kritika uvijek dobrodošla.

- Ja sam sebi najveći kritičar. A onda odmah nekoliko ljudi kojima bezuvjetno vjerujem. To su moj sin, njegov otac Marko Torjanac i nekoliko prijatelja - rekla nam je tada Slavica Knežević.

Veseli i vedri, iako razdvojeni, oni izgledaju puno skladnije nego neke obitelji koji su i dalje “spojene”.